29.06. 2016.
SAOPĆENJE INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA KANADA POVODOM ODBIJANJA INICIJATIVE ZA IZGRADNJU SPOMENIKA UBIJENOJ DJECI PRIJDORA
Projekat genocida u Prijedoru je imao za cilj uništiti pluralnost grada uništenjem bošnjačkog i hrvatskog identiteta. Genocid u Prijedoru je ciljao na nemogućnosti da se živi zajedno. Kontinuirano, organizovano i sistematično spriječavanje podizanja spomen-obilježja ubijenoj djeci u postgenocidnom vremenu je zapravo potvrđivanje ciljeva počinitelja genocida. U epidemiji nacizma u Prijedoru ne postoji treća strana: ili ste uz žrtvu, ili ste počinitelj. U većini slučajeva genocida žrtva je ono što se naziva ‘treća strana’. Smatramo da žrtve holokausta i svih dosadašnjih genocida moraju biti uz žrtve genocida u Prijedoru, uz roditelje ubijene djece. U suprotnom su počinitelji genocida.
Poricanjem genocida, zabranom podizanja spomenika ubijenoj djeci dokida se sloboda, dokida se pluralnost, dokida se jedno od najbitnijih ljudskih prava – pravo na organizovano izražavanje memorizacije i kulture pamćenja. Srpsko poricanje genocida i uskračivanje prava roditelja da svojoj ubijenoj djeci kroz spomenik bar malo namaknu istine i pravde nije samo problem preživjelih žrtava, svjedoka i potomaka genocida u Prijedoru, već i problem cijelog svijeta, problem čovječanstva. Bez priznanja genocida se ne može oporaviti od traume. Ako društvo negira status žrtve, ne može se započeti proces oporavka. A za status žrtve se mora boriti sada, a ne nakon sto godina poricanja. A s žrtvama genocida u Prijedoru i BiH se moraju boriti i žrtve holokausta i svih drugih genocida, kako bi genocid priznali i Srbi i cijelo čovječanstvo.
Problem su i UN, Evropa, SAD, Kanada cijela međunarodna zajednica koji su u tom genocidu bili saučesnici. Njima poručujemo da ne postoji ’treća strana’. Postoje žrtve i postoje počinitelji. Ako niste na strani žrtve, onda ste, po definiciji, na strani počinitelja. Ako se ne angažujete u vezi s tim da li je nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora izvršen genocid ili ne, onda podržavate politiku agresije i genocida. Kad se kažete da nije jasno da li je u BiH izvršen genocid, podržavate srpsku politiku poricanja.
Obaveza ljudskih bića je da se bore za priznanje genocida u BiH. Kad se genocid poriče priprema se teren za novi genocid. Srbi tvrde da su žrtve oni. Oni kultiviraju identitet bivanja žrtvom. I oni vjeruju da jesu žrtve, i nisu spremni da se nose sa svojim zločinima. Srbi se moraju suočti sa svojom prošlošću. Ako to ne urade njihovo će društvo ostati bolesno, a bolesno društvo rađa nove bolesne umove, nove generatore agresije i genocida.
Bošnjačkom i bosanskohercegovačkom političkom establišmentu poručujemo da nema pravo da zbog političkog interesa izda uspomenu na žrtve. Kad se poriče genocid, kada se brani kultura pamćenja, kada se zabranjuje podizanje spomenika ubijenoj djeci, ne samo da se izdaje uspomenu na žrtvu genocida koji se poriče, nego se izdaje uspomenu i na žrtve holokausta i svih do sadašnjih genocida.
Dok je spomenik za ubijenu djecu zabranjen, a preživjelima žrtvama, svjedocima i potomcima genocida dokinuta upotreba termina genocid i dokinuta sloboda izražavanja memorizacije i kulture pamćenja podizani su spomenici idejnim tvorcima i izvršiocima agresije i genocida u Prijedoru. Ova kontinuirana, diskriminatorna, zločinačka praska prijedorskog poltičkog establišmena koji je i kreirao i izvršio genocid predstavlja jedno od najnapadnijih kršenja ljudskih prava i sloboda u savremenoj ljudskoj civilizaciji. Nakon definicije genocida Raphaela Lemkina, zločinačka politika zabrane spomen-obilježja i komemorativnih praksi u Prijedoru i manjem bh. entitetu nije ništa drugo nego nastavak genocida: druga faza genocida osmišljena kako bi se osiguralo trajno brisanje skoro uništene bošnjačke i hrvatske tradicije u Prijedoru u ime definitvnog ubijanja pluralnosti u gradu koji je nekada bio oličenje multidimenzionalne bitnosti i bitisanosti. Ove enormne povrede ljudskih prava, sloboda i nastavak genocida u Prijedoru mučni je dokaz neuspjeha savremenog čovjeka i civilizacije, ali i bošnjačkog i bosanskohercegovačkog političkog establišmenta koji bi trebao prije svega biti predstavnik žrtve, predstavnik istine i pravde, predstavnik i zaštitnik ljudskih prava i sloboda. Odbijanje inicijative za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora je znak kontinuiteta poricanja genocida, blokiranje pluralnosti gradskog identiteta Prijedora i ubijanje veličanstvne ideje Bosne i bosanskog duha, oličenih u priznavanju, poštovanju, prihvatanju, priznavanju drugog i drugačijeg.
Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
