Nema priznavanja agresije i genocida dok je aktuelna ideja Velike Srbije
Dakle, ratni cilj agresora je bila nasilna izmjena cijelovite demografske strukture stanovništva u BiH, kako bi takve teritorije preko referenduma i aneksija priključili u svoj državno-pravni okvir. U političkom smislu cilj je bio prikazati državu Bosnu i Hercegovinu kao „državnu zajednicu“ u kojoj se ne mogu uspostaviti demokratski odnosi na principu jedan čovjek jedan glas, zbog brojnosti Bošnjaka i mogućnosti da politički preglasavaju političku volju Srba i Hrvata. Na žalost od tog cilja se nije odustalo ni do danas. Zato je instrumentima za vođenje rata bilo potrebno svesti teritoriju međunarodno priznate države BiH na niz nefunkcionalnih i teritorijalno nepovezanih enklava, a jedinu populaciju koja želi da živi u takvoj državi, Bošnjake svesti na vjersku grupu skoncentriasanu oko većih gradskih centara u Bosni i Hercegovini. Zamisao je bila da se politička prepreka u vidu populacije od cca 2,9 miliona ljudi koja stoji ambicijama agresora da podijele državni teritorij Bosne i Hercegovine ukloni ili raseli svim raspoloživim vojnim, diplomatskim i političkim sredstvima. Dakle, radilo se o specifičnom tipu agresije i rata usmjerenom ka kombinaciji psiholoških i stvarnih pritisaka na cijelu etničku zajednicu Bošnjaka u BiH, kroz ubistva, nasilje, pljačku, silovanje, zastrašivanje, rastjerivanje i na kraju i fizičku eksterminaciju odnosno pravno-terminološki riječ je o genocidu nad Bošnjacima, ostvarnim kao vid konačnog ukidanja političkih prava tom narodu da predominantno odlučuje o organizaciji vlasti u Bosni i Hercegovini.
Vise: Nema priznavanja agresije i genocida dok je aktuelna ideja Velike Srbije
Kao dokaz svim mojim tvrdnjama uz ovaj tekst prilažem nekoliko dokumenta:
Jedan od najznačajnih dokumenata do kojeg sam došao istraživajući ovu temu, je čuveno „Izlaganje Komandata GŠV RS na koordinaciji zadataka“ od 19.05.1994. godine. Važnost ovoga dokumenta se ogleda u činjenici da nominalno K-dant tzv. VRS gen. Ratko Mladić izvještaj na 9 strana podnosi Generalštabu Vojske Jugoslavije. Dakle, u strukturi rukovođenja i komandovanja gen. Mladić vrši pismeno komadantsko referisanje o stanju na frontu i procjeni vlastitih i neprijateljskih snaga svojoj predpostavljenoj komandi u Beogradu. To znači da on komanduje sastavnim dijelom Vojske Jugoslavije tzv. VRS koja se nalazi u formaciji Vojske Jugoslavije pod nazivom 30. Kadrovski Centar VJ. Tu činjenicu potkrepljujem dokumentom u kojem Zoran Lilić predsednik SRJ 16.06.1994. godine vanredno „unapređuje“ gen. Mladića komandanta Glavnog Štaba 30. Kadrovskog centra VJ u čin general pukovnika. I na kraju također jedan vrlo interesantan dokument je u prilogu dokaza mojih tvrdnji a radi se o „Izvješću o preuzimanju bojne odgovornosti od HV-e“ koje prema MO HZHB podnosi pukovnik Nedeljko Obradović komanadant 1. Brigade HVO „Knez Domagoj“. U ovom „izvješću“ puk. Obradović obavještava svoje predpostavljene da je preuzeo položaje od jedinica Hrvatske Vojske koje su se tu nalazile prije njegove jedinice. Ovaj dokument također dokumentovano dokazuje prisustvo hrvatskih regularnih vojnih snaga na teritoriji BiH i direktnu vojnu saradnju sa jedinicama HVO-a u ratnim djelovanjima prema Armiji R BiH kao jedinoj regularnoj vojnoj formaciji u BiH.
