Uredio: admin

Armin Čusto, Član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje zločina genocida Kanada-IGK
POSTOJI SAMO JEDNA ISTINA O GENOCIDU
Činjenica da je Stalni sud u Haggu donio presudu za genocid u Bosni Hercegovini, gdje je jasno utvrdio odgovornost političkog i vojnog vrha Republike Srpske, a Srbija proglašena odgovornom jer je prekršila čl. 1. i čl. 4. UN Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. (kršenje obaveze sprečavanja genocida i kršenje obaveze nekažnjavanja počinitelja genocida u BiH), posmatrano od perioda kada je donesena presuda (2007) do danas, situacija se nimalo nije promijenila, kada je u pitanju odnos gore navedenih počinitelja prema genocidu i državi Bosni i Hercegovini.
Politički establišment manjeg bh.entiteta nikad nije bio glasniji u negiranju genocida i činjenica koje su utvrđene od strane međunarodnih i domaćih sudova koji su donijeli presude za genocid, ali i istovremeno i negiranje preporuka, rezolucija i drugih akata koji su donesene do strane Evropskog parlamenta, Vijeća Evrope, Kongresa SAD, koje su jasno u navedene akte inkorporirale stavove iz presuda za genocid, da je isti počinjen od strane vojnog i političkog vrha Republike Srpske uz svrsishodnu pomoć Srbije i Crne Gore, koje su vojno, politički i finacijski, pomagali u izvršenju genocida.
Ponašanje političkih predstavnika Republike Srpske je u skladu sa uputama koje dolaze iz Srbije, da se genocid ne smije priznati, a istovremeno u negiranju genocida kroz perfidnu politiku „umirujućih tonova“ legalizirati posljedice genocida, kroz institucionalni psihloški genocid, koji se ogleda u činjenici da se žrtvi na tom području Bosne i Hercegovine neće dozvoliti uživanje osnovnih ljudska prava i sloboda, a posebno zabraniti kulturu sjećanja na genocid.
Zabraniti kulturu sjećanja na genocid potvrđuje sociološku tezu koja je mnogo puta citirana, da je negiranje genocida uvertira u novi genocid, jer se kroz zabranu kulture sjećanja na genocid žrtva nasilnim putem želi naviknuti na stanje da se ništa ne može promijeniti, da njena prava i slobode su u rukama onih koji podržavaju politiku koje su ih učinili žrtvama i koje su im ubili najmilije. Upravo zbog takvog skrivenog ponašanja srpskih i srbijanskih političara, a sve prema memorandumu Srpske akademije nauka i umjenosti, koja predstavlja instituciju koja daje upute svojim „učenicima“ kako će se ponašati u političkom diskursu, kod patriote ove država mora stvoriti osjećaj za još većom borbom i sinergijom u zaštiti države Bosne i Hercegovine.
Trenutno u Bosni i Hercegovini se vodi rasprava oko mogućeg usvajanja Zakona o zabrani negiranja genocida. Naravno, isti je pokrenu lavinu komentara, a ponovo najglasniji u tome su politički predstavnici iz manjeg bh.entiteta navodeći da genocid treba ostaviti po strani, jer nikada nećemo na taj način moći doći do prijeko potrebnog potrebnog mira, budući da svaka strana ima svoju istinu. U Bosni i Hercegovini nikada se neće moći uspostaviti mir, sve dok se negira genocid, a istina na koju se vi pozivate dok negirate genocid, predstavlja licemjerje, usmjereno na legitimiranje posljedica za koje ste Vi odgovorni. Postoji samo jedan razlog zbog kojeg srpski političari blokiraju usvajanje navedenog zakona, a to je činjenica suaočavanja sa vlastitom prošlošću. Bijeg od suočavanje sa vlastitiom prošlošću ili katarze je potvrda da u njima još postoji namjera za genocidnim politikama, a bijeg od istine, i žvot u laži je njihova determinanta opstojnosti. Sva njihova politika može se svesti na naučnu tezu postavljenu od strane dr. Gregorija Stentona, prema kojem se genocid razvija u osam faza: razvrstavanje, obilježavanje, dehumanizacija, organizacija, polarizacija, identifikacija, istribljenje i poricanje.