You are currently viewing Saopćenje Instituta za istraživanje genocida Kanada povodom obilježavanja Dana ruskih plaćenika u Višegradu 

Saopćenje Instituta za istraživanje genocida Kanada povodom obilježavanja Dana ruskih plaćenika u Višegradu 

 

12. 04. 2019.

Saopćenje Instituta za istraživanje genocida Kanada povodom obilježavanja Dana ruskih plaćenika u Višegradu

U ime istraživača genocida, u ime žrtava i svjedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima, posebno Bošnjacima i u ime mnogih Amerikanaca i Kanađana, prijatelja istine o zločinima agresije i genocida u Bosni i Hercegovini i pravde za žrtve tih strašnih zločina, najoštrije osuđujemo obilježavanje Dana ruskih plaćenika u Višegradu i posebno paradiranje Viktora Zaplatina, bivši ruskog plaćenika, zločinačkog kozačkog generala. Član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada Aziz Tafro je u svojoj knjizi “Ruski i grčki plaćenici u ratu u Bosni i Hercegovini” opisao zločine Viktora Zaplatina i drugih ruskih dobrovoljaca tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Ovim putem informišemo javnost na nečasnu ulogu u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu koju su imali ruski dobrovoljci. Prema podacima članova Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada više od 600 ruskih dobrovoljaca se borilo na strani agresora na Bosnu i Hercegovinu. Jedan broj pripadnika ruskog bataljona po završetku služenja u mirovnoj misiji vratili su se u Bosnu i Hercegovinu kako bi se priključili Ruskoj dobrovoljačkoj gardi. Tako je Aleksandar Škrabov poslije služenja u mirovnoj misiju UNPROFOR-a se priključio Vojsci Republike Srpske koju je Međunarodni sud pravde osudio za genocid. Postoje brojni dokazi o zlodjelima ruskih dobrovoljaca u Međunarodnom krivičnom tribunala za bivšu Jugoslaviju, koji je 1999. godine od ruske vlade tražio izručenje ruskih dobrovoljca koji su ratovali protiv države Bosne i Hercegovine na osnovu sumnje da su počinili ratni zločin. Kao što je poznato, ni jedan od njih nije izručen. Angažiranjem plaćenika za Vojsku Republike Srpske bavila se specijalizirana agencija u Beogradu, kojom je rukovodio Vojislav Šešelj, što u knjizi “Agresija na BiH” potvrđuje i akademik Smail Čekić, iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti, Univerziteta u Sarajevu. Enrike Bernales Balesteros, izvjestilac generalnog sekretara UN-a, otkrio je 1994. da su ruski plaćenici u JNA bili već 1991. registrovani na Palama. Mate Granić, tadašnji ministar vanjskih poslova Hrvatske, u junu 1995. uputio je Balesterosu dodatak na ovaj izvještaj u kojem navodi i to da je Aleksandar Škrabov, pošto je završio mandat u UNPROFOR-u, postao komandant ruskim plaćenicima u Vojsci Republike Srpske. Tokom ceremonije posjete Karadžića 1993. tini, gdje ga je dočekao premijer Andreas Papandreu, ovaj ratni zločinac je izrekao rečenicu koju mnogi pamte: “Svi nam govore da spustimo oružije zato što smo sami. Ali mi kažemo ne, mi nismo sami. Mi imamo Boga i Ruse i Grke uz nas”. Milošević je u Hagu priznao da je znao za ruske ubice zvane kontraktnjiki. Andrej Sarov, ruski novinar, u knjizi “Nakon kiša” ističe da su u slanje ruskih dobrovoljaca na ratišta Bosni i Hercegovini uveliko bili upetljani ruski političari i parlament. Između ostalog, opisujući “Carske vukove” Sarov je naveo: “Tokom jedne bitke kod Višegrada poginulo je 25 Rusa. “Vukovi” su to skupo naplatili. Za svakog ubijenog dobrovoljca ubili su po 20 muslimana”. Vladimir Žirinovski, lider partije LDPR, također je u nekoliko ruskih gradova (Novgorod, Ekaterinburg) uspostavio punktove za upis i organizirano slanje ruskih dobrovoljaca. Finansiranje dolaženja ruskih dobrovoljaca na Balkan se odvijalo uglavnom putem panslavenski orijentiranih biznismena, zatim posredstvom jugoslavenskog poslanstva u Moskvi i srpskih vlasti u Beogradu.

Višegrad je imao ogromne ljudske i materjalne gubitke u agresiji i genocidu. Pretrpio je neviđeni barbarski agresivno genocidni atak na civile i sam grad. Prema Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju oko 3.000 Bošnjaka, među kojima 600 žena i 119 djece, ubijeno je u genocidu u Višegradu.

Upotrebom gore navedenih činjenica o angažovanju ruskih zločinačkih dobrovoljaca tražićemo anagažovanje SAD i Kanade i cijelog antifašističkog svijeta na akciju za sprečavanje ovog gnusnog ponižavanja žrtava genocida, ponižavanja istine i pravde. Istovremeno od državnih organa Bosne i Hercegovine tražimo hitnu akciju i kažnjavanje svih onih koji su učestvovali u ovaj sramnoj akciji zbog koje je ponižena časna bosanskohercegovačka zemlja.

Na kraju od Viskog predstavnika Valentina Inzka tražimo hitnu i bezkompromisnu akciju protiv barbarske provokacije koja najozbiljnije narušava mir, stabilnost, suživot i suverenitet, teritorijalni
integritet i politički subjektivitet Bosne i Hercegovine.

Institut za istraživanje genocida Kanada