You are currently viewing Više nas nikada ne možete institucionalno ušutiti i ograničiti u traganju za istinom

Više nas nikada ne možete institucionalno ušutiti i ograničiti u traganju za istinom

 

Više nas nikada ne možete institucionalno ušutiti i ograničiti u traganju za istinom!

Jedanaesti juli, dan sjećanja na genocid u Srebrenici! Više nikada nećete moći da nas ušutite! Sudske i naučne činjenice su jasne, Stalni sud u Haggu je zločinačka djela političkog i vojnog rukovodstva RS-a uz materijalnu, vojnu i financijsku pomoć države Srbije pravno kvalifikovao kao krivično djelo genocida. Za mene je jedanaesti juli dan sjećanja i na genocid počinjen u Bratunacu Foči, Ključu, Prijedoru, Sanski Mostu, Vlasenici i Zvorniku i drugim gradovima gdje su istraživaći iz oblasti genocida utvrdili postojanje genocidne namjere. Naime, u čitanju presude Radovanu Karadžiću predsjednik sudskog vijeća je istakao da tužilaštvo nije dokazalo da namjera Radovana Karadžića kao predsjednika RS i vrhovnog komadanta vosjke RS-e bila namjera potpunog ili djelomičnog uništenja nesrpskog stanovništa, odnosno ubijanja pripadnika grupe (bošnjačkog i hrvatskog naroda), nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede pripadnicima te grupe,smišljeno nametanje pripadnicima te grupe životnih uslova koji su sračunati da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja i uvođenje mjera kojima je cilj sprečavanje rađanja unutar te grupe i prisilno premještanje djece te grupe u drugu grupu. Dakle, actus reus (objektivni elemenat genocida koji podrazumjeva izvršenje radnji genocida postavljenih u članu 4. Statuta MKSJ) i mens rea (subjektivni elemenat genocida odnosno postanjanje genocidne namjere da se u potpunosti ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa) nisu dokazani prema mišljenu sudkog vijeća. Ukoliko se analizira i usporedi definicija i elmenti genocida i etnički sastav stanovništva Bosne i Hercegovine (prema popisu stanovništva iz 1991. godine) prije i poslije agresije i genocida, sa događajima koji su počinjeni u agresiji, otvara nekoliko teza: Gdje je nestalo nesrpsko stanovništvo iz Prijedora, Ključa, Foče, Sanskog Mosta, Vlasenice, Zvornika i Bratunca-da li je isto stanovništvo pobijeno, protjerano ili na human način iseljeno iz tih gradova, ako se uzme u obzir činjenica da u tim gradovima nakon agresije nije ostao niti jedan Bošnjak odnosno Hrvat, šta je sa pisanim naredbama vojnog i političkog rukovodstva RS gdje se jasno vidi postojanje genocidne namjere. U navedenim gradovima bošnjačko stanovništvo je činilo apsolutnu ili relativnu večinu, pa u tom slučaju definicija genocida koja predstavlja potpuno ili djelomčno uništenje jednog naroda, da li je ispunjena u gore navedenim gradovima? Logori koji postojali u navedenim općinama uspostavljeni na temelju odluka vojnog i političkog vrha Republike Srpske, u kojima je zatvarano, premlačivano i ubijano nesrpsko stanovništvo, ispunjavaju li elemenat genocida – “nanošenja teških tjelesnih ili duševnih povreda pripadnicima te grupe kao i smišljenog nametanja pripadnicima te grupe životnih uslova koji su sračunati da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja.

Masovne grobnice (Tomašica, Crni Vrh, Ramin grob, masovne grobnice u Hrastova glavica i Sasina……) u kojima su eksumirana tijela ubijenih Bošnjaka i Hrvata predstavljaju li dokaz genocidne namjere potpunog ili djelomičnog uništenja jednog naroda? Tijela nevino ubijenih su više puta vađena i premještana iz jedne u drugu masovnu grobnicu u cilju da se nikada ne dođe do potpunog skeleta,ali ista tijela su spaljivana da se u potpunosti izbriše trag da su počinjena ubistva. Istribljenje nesrpskog stanovništva u navedenim gradovima kroz masovna ubistva, logore, masovne grobnice za sudsko vijeća ne predstavljaju dovoljan dokaz da je počinjen genocid odnosno da su ispunjeni kriteriji genocida, actus reus i mens rea.

Dakle, sve navedene činjenice će biti platforma istraživaćima da nikada ne prestanu pisati o genocidu i širenju istine.

Jedanaesti juli predstavlja i dan sjećanja na 11 počinjenih genocida nad Bošnjacima u periodu od 1683 godine do 1995. godine.

Poruka prema državi Srbiji ali i predstavnicima manjeg bh.entiteta mora biti jedinstvena, država Srbija je jedan od direktnih krivaca za agresiju i genocid u Bosni i Hercegovni, koja je svojim političkim i vojnim aparatom pomagala vojnom i političkom vrhu Republike Srpske u izvršenju genocida.

Sve dok vi negirate genocid mi ćemo vas tući sudskim i naučnim činjenicama!

Armin Čusto, Institute For Research Of Genocide Canada (IGC)