U Bosni i Hercegovini genocid još nije poražen
Bošnjačka djeca su jedina diskrimirana djeca na tlu Evrope
Djeci iz Konjević Polja ponuđeno da izučavaju srpski i “maternji” jezik, bosanski jezik se nigdje ne spominje. Dramatično kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda pripadnika bošnjačkog naroda na okupiranom prostoru manjeg entiteta, ne poduzimanje nikakvih konkretnih poteza međunarodne zajednice da to sprijeći i pasivnost nejedinstvenog bošnjačkog i bosanskohercegovačkog političkog i akademskog establišmenta u kontinuiranom procesu zanemarivanja identifikacije bošnjačkog naroda kroz obrazovni sistem i druge načine, što je jako opasano za budućnost države Bosne i Hercegovine, je znak da genocid još nije pobjeđen u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini su poražene i pogažene sve povelje o zaštiti ljudskih prava i sloboda, poražene su Ujedinjene Nacije, poražena međunarodna zajednica, pogažena je Ideja Bosne i bosanski duh. Vlastodršci u manjem entitetu su jasno pokazali da ne samo u Konjević Polju, već i u drugim školama tog entiteta ne dozvoljavaju bošnjačku nacionalnu grupu predmeta. Djeci iz Konjević Polja, na postojeći broj časova, dodan je dodatni broj časova, gdje oni imaju pravo da izučavaju takozvani maternji jezik i prirodu i društvo. Sedmično moraju bošnjačka djeca iz Konjević Polja izučavati srpski jezik pet sati i samo jednom maternji jezik. Kakva diskriminacija bošnjačke djece i bošnjačkog naroda uopšte. Kakvo cinično čutanje bošnjačkih i bosanskohercegovačkih vlastodržaca, kakav poraz međunarodne zajednice u vremenu takozvane zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda.
Srpska akademija nauka i umjetnosti ne priznaje bosanski jezik, a samim tim ne priznaje državu Bosnu i Hercegovinu niti Bošnjake. Ustav manjeg entiteta ne definiše jezike, već jezik koji govore Srbi, Bošnjaci i Hrvati, ali u obrazovnom sistemu se na prvo mjesto stavlja srpski jezik. Ovo je znak trajanja genocida u Bosni i Hercegovini. Bošnjačka djeca u manjem entitetu danas nisu u mogućnosti da uče svoj jezik, svoju historiju, kulturu, tradiciju, što ih čini jedinom diskrimiranom djecom na tlu Evrope. Svi oni koji podržavaju kontinuiranu diskriminaciju Bošnjaka predstavljaju kontinuitet one politike međunarodne zajednice i bosanskohercegovačkih subjekata koja je u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima mirno posmatrala i učestvovala u agresiji i genocidu. Narod koji nema svoj jezik, historiju, tradiciju i kulturu, nije narod. Dvadeset godina poslije agresije i genocida bošnjačkom narodu se uporno pokušava oduzeti pravo na svoj jezik, historiju, kulturu, književnost, tradiciju, pismo.
Bosna i Hercegovina je moja zemlja i ja ću govoriti bosanskim jezikom
Institut za istraživanje genocida, Kanada poziva sve organizacije i institucije u Bosni i Hercegovini i sve borce za zaštitu ljudskih prava i sloboda u svijetu, da stanu u odbranu legitimnih zahtjeva roditelja i učenika, da se jasno i nedvosmisleno suprostave aparthejdu, diskriminaciji i segregaciji, odnosno duhovnom genocidu u manjem entitetu. Onemogućavanjem obrazovanja bošnjačke djece vrši se dovršenje i legitimacija agresije i genocida.
Institut za istraživanje genocida, Kanada je upoznao nadležne organe Kanade i Amerike sa zahtijevima roditelja. Kao građani države Bosne i Hercegovine koji privremeno živimo u Sjevernoj Americi dajemo otvorenu podršku opravdanim ljudskim zahtjevima roditelja i njihove djece. Njihovi zahtjevi su jednostavni i nisu u sukobu s svijetskim kulturnim, edukacijskim normama i vrijednostima.
Institut za istraživanje genocida, Kanada još jednom zahtijeva od manjeg entiteta da odmah prekine sa duhovnim genocidom i aparthejdom na okupitranom dijelu Bosne i Hercegovine. U ime preživjelih žrtava i svijedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima od bošnjačkog političkog establišmenta tražimo da se, ako ni na čemu drugom, onda na zahtijevima roditelja ujedini i preduzme energičnu akciju u smislu ispunjavanja zahtijeva roditelja i zaustavljanja diskriminacje bošnjačkog naroda. Ko nije spreman da zaustavi duhovni genocid i diskriminaciju bošnjačkog naroda taj ne može biti na javnim nacionalnim i državnim političkim i akademskim funkcijama.
Jasno je da međunarodna zajednica nema kapacitet niti želi da prisili vlasti u manjem entitetu da se zaustavi diskriminacija Bošnjaka. Jasno je da bošnjački i bosanskohercegovački vladajuči politički establišment zaokupiran privatnim interesima neće učiniti ništa da se zaustavi duhovni genocid i aparthejd. U tom slučaju Institut za istraživanje genocida Kanada će pozvati istinske svijetske borce za zaštitu ljudskih prava i sloboda da zajedničkom akcijom zaustave duhovni genocid, zaustave teror nad bošnjačkom djecom u manjem entitetu i podrže aktiviranje svih tužbi koje su pripremljene protiv odgovornih za diskriminaciju Bošnjaka u manjem entitetu. Bošnjaci su bosasnkohercegovački konstitutivni narod sa svojim jezikom, kulturom, historijom, tradicijom i ravnopravni državljani su Bosne i Hercegovine. Institut za istraživanje genocida, Kanada nikad neće odustati od borbe svim demokratskim sredstvima da se sprijeći diskriminacija bošnjački djece kroz obrazovni sistem u manjem entitetu.
Institut za istraživanje genocida, Kanada
Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvencije o pravima djeteta, usvojenoj 20. novembra 1989., na Generalnoj skupštini Ujedinjenih Nacija, u kojoj se između ostaloga, kaže: „Strane ugovornice ove Konvencije će poštovati i obezbeđivati prava utvrđena ovom Konvencijom svakom djetetu koje se nalazi pod njihovom jurisdikcijom bez ikakve diskriminacije i bez obzira na rasu, boju kože, pol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, imovinsko stanje, onesposobljenost, rođenje ili drugi status djeteta, njegovog roditelja ili zakonskog staratelja.“ Podsjećamo na stavke Konvencije: Član 2., Član 8., Član 14., Član 28. i Član 30. u kojima je zagrantovano pravo na slobodno obrazovanje, slobodno ispovijedanje vjere i izučavanje vlastite kulture i tradicije. Država Bosna i Hercegovina je potpisnik Konvencije o pravima djeteta, Zakon o ratifikaciji Konvencije UN-a o pravima djeteta (“Službeni list R BiH” broj 2/92 i 13/94) i Fakultativnog protokola o pravima djeteta, prodaji djece, dječijoj prostituciji i pornografiji, koji važi na temelju Odluke o ratifikaciji ovog Protokola (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine – Međunarodni ugovori”, broj 5/02; samim tim je obavezna da učini sve kako bi ono što su obaveze prema djeci u potpunosti implementirala.
Ponuđeni novi program za djecu iz Konjević Polja nema pravno utočište ni u zakonima ni u političkom dogovoru iz 2002. godine ministara obrazovanja dva entiteta. Ovo što se nudi trenutno u umanjem entitetu je program koji asimilira bošnjačku djecu, što je najteži oblik nacionalne diskriminacije. Djeca i roditelji imaju pravo da bojkotuju nastavu kao zaštitu od najgorih vrsta povrede Ustava i zakona u Bosni i Hercegovini. Sa gledišta prava i međunarodnog prava, ponuđeno rješenje ima koncept karakterističan za nacionalne države koje nacionalnim manjinama daju određena prava da ne bi izgubili svoj identitet što za Bosnu i Hercegovinu nije prihvatljivo. Manji entitet je multietnički entitet koji je sastavljen od tri ravnopravna, konstitutivna naroda i u kojem su hrvatski, bosanski i srpski ravnopravni službeni jezici ne samo prema Ustavu Bosne i Hercegovine, već i prema Ustavu manjeg entiteta.
