Izjava povodom 27. januara

15x0cx4

Izjava povodom 27. januara, Dana sjećanja na žrtve holokausta – Holokaust je tragedija cijelog čovječanstva a ne samo određenog naroda

Sedam decenija poslije zatvaranja zloglasnog logora Auschwitza lekcija do danas nije naučena – historija se ponavlja – genocid u Bosni i Hercegovini svjedoći tome

Generalna skupština Ujedinjenih nacija je označila 27. januar Međunarodnim danom sjećanja na žrtve holokausta. S pravom ukazujemo na taj poseban dan kao dan koji je važan podsjetnik na univerzalno proučavanje holokausta i genocida, jedinstvenog zla koje jednostavno ne može biti prepušteno prošlosti i zaboravu. Svjetski značaj proučavanja holokausta i genocida bila podsticajna snaga Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Ujedinjene nacije imaju svetu obavezu da se bore protiv mržnje i netolerancije. Ujedinjene nacije koje propuste priliku da budu na čelu borbe protiv svih oblika rasizma poriču svoju historiju i miniraju svoju budućnost. Podsjetimo i na to, da je jedan od prvih i danas u višestrukom smislu najvažnijih dokumenata novoformirane međunarodne zajednice, utjelovljene u Ujedinjenim nacijama, upravo Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koja spada u korpus najznačajnijih međunarodno-pravnih dokumenata, u tekovine ljudske civilizacije, kao rezultat iskustva međunarodne zajednice iz holokausta i genocida u Drugom svjetskom ratu. Ljudska prava za sve, bez razlike u rasi, polu, jeziku ili religiji, su jedno od temeljnih načela čovjeka i civilizacije. Da li je to danas zaista tako?

U svim periodima historije vršeni su genocid i drugi oblici zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog prava, nanoseći velike gubitke čovjećanstvu. Samo u XX stoljeću desetine miliona ljudi je ubijeno na genocidnoj osnovi. Masakri i drugi zločini su, nažalost, dio ljudske historije od najranijih vremena. Na osnovu raspoložive relevantne dokumentacije može se pratiti kontinuitet zločina u Evropi i drugim kontinentima, motivi za njihovo sprovođenje i različiti načini ispoljavanja. Mnoge današnje liberalno-demokratske države su u određenom periodu svoje historije vršile zločine. U temelje najpoznatijih i danas najstabilnijih nacionalnih država ugrađeni su vjerski, građanski i osvajački ratovi, inkvizicije, reformacije i kontrareformacije, rekonkviste. genocid i drugi oblici zločina protiv čovjecnosti i međunarodnog prava. Svi ti pokreti ili institucije manipulisali su čovjekom, odnosno njegovim nacionalnim, etničkim i vjerskim obilježjem. Nisu to bile načelne ili apstraktne kontraverze, već konkretni obračuni koji su raspolagali čak i strogo fomalizovanim metodama: lomačama, pokrštavanjima, deportacijama, prisilnim protjerivanjem, koncologorima, gasnim komorama, misionarstvom, svetim ratovima, svetim alijansama. Bosna i Hercegovina je višestruko historijsko svjedočanstvo da je dvadeseto stoljeće – stoljeće genocida. Genocid u Bosni i Hercegovini je obilježila monstruozna neljudska težnja da se istrijebe cijela bošnjačka nacionalna i vjerske grupa, da joj se onemogući biološki, kulturni, socijalni i ekološki opstanak.

Dakle poslije holokausta ponovio se genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, elitocid, ponovo su otvoreni koncentracioni logori smrti, vršena masovna silovanja, organizovani masovni progoni u srcu Evrope, u Bosni i Hercegovini. Ujedinjene nacije koje su nastale na temeljima potrebe sjećanja na holokaust, ne samo da nisu primjenile Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju genocida, već su dozvolile da se pod njihovom zastavom i njihovom „zaštitom“ u Bosni i Hercegivini dogodi genocid. Još jednom podsjećamo na univerzalni princip i činjenicu da su holokaust i genocid zločini koji se ne mogu zaboraviti, koji nikada ne zastarjevaju i koji ne smiju nestati iz ljudskog pamćenja. Gotovo tri decenije nakon Drugog svjetskog rata, akademska istraživanja o genocidu bila su veoma skromna. Industrijalizacija ljudske smrti tokom holokausta i drugih genocida u Drugom svjetskom ratu užasnula je svijet, no čini se da je trebao proteći određeni vremenski period da se naučnici suoče sa uzrocima i načinima tog kolektivnog aktiviranja mračne strane ljudske prirode. Naime, odgađanja suštinske analize genocida mogu se potražiti i u činjenici da genocid nije značio samo masovna stradanja naroda – već i masovnu participaciju egzekutora. Čovječanstvo je bilo šokirano holokaustom i drugim genocidima koje su počinile nacističke snage i njihovi kolaboratori, kao da je ljudska sklonost za masovnim uništenjem sopstvene vrste bila nepoznanica do Drugog svjetskog rata.

Podsjećanje na holokaust ima historijsku važnost za cijelo čovječanstvo. Sjećanje na univerzalne lekcije holokausta ne može biti prepušteno prošlosti i zaboravu. Izdvajamo četiri lekcije koje se moraju zapamtiti:

1. Genocid nije puka statistička činjenica. Svaka žrtva je imala ime i prezime. Svaka žrtva je imala identitet. Svaka žrtva je bila jedinstven dio univerzalnog života na zemlji.
2. Zločinci genocida su uspjeli ne samo zbog oružja koga su posjedovali nego zbog mržnje i netolerancije prema drugom i drugačijem koja ih je obuzimala.
3. Šutnja i ravnodusnost su veoma opasne, kao što smo vidjeli i u mnogim genocidima nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i šire.
4. Potreba za borbom protiv masovnih zločina i društvenim normama koje nekažnjavaju zločine kroz nacionlna i međunarodna prava je veoma bitna. Borba s kojom nikad više nećemo biti ravnodušni prema rasizmu i mržnji, s kojom nikad više nećemo šutiti i odobriti zločin genocida.

Ako Bošnjaci zaborave genocid osuđeni su na to da im se ponovi. Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prije posljednjeg genocida učili da zaborave svoju narodnu pripadnost, historiju, kulturu, jezik i tradiciju. Bošnjaci ne smiju zaboraviti da su ih prisiljavali na debošnjakizaciju, pa im sad smeta što se Bošnjaci vraćaju svojoj svojoj etničkoj pripadnosti, historiji, jeziku, kulturi i tradiciji na način jake narodne samosvijesti o zajedničkoj bošnjačkoj sudbini u jedinstvenoj Bosni i Hercegovini bez legalizovanih rezultata agresije i genocida.

Iz holokausta čovječanstvo još uvijek ima mogućnost izvući historijsku pouku i poruku, te osigurati bolju budućnost za sve nas, mada je genocid u Bosni i Hercegovini, koga je generirao srpski i crnogorski nacizam i na kostima ubijenih žrtava inaugurirao genocidnu tvorevinu pokazao, nažalost, ogromno negativno iskustvo. Baš zato, danas je više nego ikada, kada zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava postoje u svijetu, potrebno formirati i jačati historijsku svijest o genocidu nad Bošnjacima što zahtijeva da čuvamo sjećanje na žrtve, {o njima treba govoriti plemenito, istinito, sa dignitetom i samo na osnovu društvenih činjenica sadržanih i iskazanih u relevantnoj dokumentaciji), kao i da se procesuiraju svi oni koji su odgovorni za stravične zločine. Sveti je zadatak intelektualaca i odgovornost istraživača da naučno istražuju genocid i druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, na čemu se temelji istina i maksimalno sužava prostor za sve i bilo kakve) aktuelne i potencijalne falsifikate, manipulacije i laži.

Mi imamo svetu dužnost sprječavanja ponovnog buđenja zastrašujućih zločinačkih duhova. Negiranje holokausta i genocida je radikalno nečovječan i apsolutno podao koncept. Zato pozivamo sve prijatelje istine i pravde, sve borce za zaštitu ljudskih prava i sloboda na akciju protiv mržnje radi uspješnog suzbijanja svih vrsta diskriminacija i opresija kako bi se svijetu pokazalo da zločinac nema šanse. Zauzmite se za ljudska prava i ljudsko dostojanstvo borbom protiv negiranja holokausta i genocida.

Emir Ramić
Institut za istraživanje genocida Kanada