Saopćenje IGK povodom presude ICJ

truth-and-justice-16-728

03. 02. 2015.

 
Saopćenje Instituta za istraživanje genocida, Kanada povodom druge presude Međunarodnog suda pravde za povredu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida

 
Odgovornost za genocid trebaju snositi i države, a ne samo pojedinci ili vojne skupine

 
Međunarodni sud pravde je donio svoju drugu presudu za povredu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida kojom se Srbija i Hrvatska oslobođaju optužbi da su počinile genocid tokom devedesetih godina na području Hrtvatske, osam godina poslije prve presude kojom je konstatovano da je Srbija prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju genocida u pogledu kršenja obaveze sprečavanja genocida i kršenja obaveze nekažnjavanja počinitelja genocida u Bosni i Hercegovini, te da se institucije entiteta Republika Srpska, vojska i policija, označavaju kao počinitelji zločina genocida.

 
Kao naučno istraživačka institucija ali i kao glas žrtava povreda ljudskih prava i sloboda, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, Institut za istraživanje genocida, Kanada konstatuje da je pored Krivičnog tribunala za područije bivše Jugslavije koji je izgubio kredibilitet svojim oslobađajućim presudama nekim od najvećih zločinaca, takođe i Međunarodni sud pravde izgubio kredibilitet. Umjesto da kao najviša pravna i moralna institucija savremnog čovjeka i civilizacije procjenjuje samo historijske, naučne činjenice, Međunarodni sud pravde se služi sa činjenicama politčkih elita koje su u službi stavaranja velikonacionalističkih projekata koji imaju za cilj upotrebom agresivno genocidnih metoda stvoriti velike jednonacionalne države, porobljavanjem tuđih teritorija i nasilnim protjerivanjem i ubistvom čitavih nacionalnih skupina.

 
Presude, koje odbacuju optužbe za genocid u Srebrenici, Bosni i Hercegovini i Vukovaru su mrlja na međunarodnom pravnom poretku.

 
Žrtvama agresije i genocida ne treba politika lažnog pomirenja koja se kontinuirano uvodi putem političkih odluka međunarodnih sudova na bazi stalnog povečanja pravnih kriterija i standarda za genocid, već istina i pravda, moralna i materjalna satisfakcija.

 
Smatrajući da prošla tužba Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid nije dovoljno argumentovana, a imajući u vidu da je Srbija jedina država u svijetu koja je dva puta procesuirana za genocid, da je rat vođen na teritoriji Bosne i Hercegovine, da su u Bosni i Hercegovini ubijani, protjerivani i mućeni ljudi, silovane žene, rušena ekonomska, duhovna, kulturna i historijska dobra, da postoje novi dokazi i resusrsi da se Srbija optuži po svim osnovama koje nudi Konvencija o genocidu, Institut za istraživanje genocida Kanada poziva prvo preživjele žrtve, a zatim intelektualce, borce za zaštitu ljudskih prava i sloboda, patriote da istupe kao jedan glas kako bi jasno stavili do znanja velikim svjetskim silama i inertnom bosanskohercegovačkom, posebno bošnjačkom političkom i akademskom establišmentu, da istraju na obnavljanju tužbe protiv Srbije za genocid. Istinska presuda Međunarodnog suda bila bi jedina pravda koju će žrtva ikada dobiti od bilo koga u čitavom svijetu. Na žalost u prvobitnom postupku od suda nije traženo da potvrdi da je Srbija vodila agresiju protiv Republike Bosne i Hercegovine, da je pomagala i da ništa nije učinila da spriječi genocid u Bosni i Hercegovini, da se ponište ugovori koji su potpisani kao rezultat agresije i genocida. Napominjemo da je odgovornost za genocid višestruka. Država koja ima mogućnost da spriječi genocid, a to ne učini, ili država koja pomaže počinioce genocida je odgovorna za genocid po Konvenciji o genocidu. Iako se žrtvama genocida nikakvim parama ne može kompenzirati bol i patnja, istinskom presudom Međunarodnog suda pravde bi se otvorio legalni međunarodno-pravni put i za nadoknadu ratne štete, koja prema procjenama istaknitih stručnjaka međunarodnog prava može da iznosi čak 100 milijardi dolara. Istinska presuda u korist Bosne i Hercegovine otvorila put da se ratna šteta, kao u slučaju posthitlerovske Njemačke, naplaćuje dugoročno, kroz trgovačke transakcije i druge vidove dogovornog izmirivanja ratne štete. Odšteta žrtvama za genocid bit će dokaz čitavom svijetu da vidi istinu i čitavoj historiji da je sazna. Nakon svega što su propatili, prošli i postigli, preživjele žrtve duguju sebi i svojoj djeci, i djeci njihove djece, kao i svim ostalim narodima svijeta da dovede ovu tužbu do uspješnog kraja.

 
Paralelno sa udruženom akcijom za obnovu tužbe još jednom pozivamo patriotske bosasnkohercegovačke subjekte da nepotpunu presudu Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine koriste kao najsnažniji argument za ostvarivanje prava žrtava agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. te najbolji instrument za vraćanja dostojanstva bosanskohercegovačkoj državi i društvu. Još jednom ističemo pravo na ius cogens načelo (Član 53 Bečke konvencije o pravu ugovora UN iz 1969. godine – poglavlje Ništavnost ugovora) na osnovu kojeg se u pravnoj praksi svijeta izvodi sveto pravo na nepriznavanje rezultata genocida, zločina za koji ne postoji zastarijevanje. Politički establišment entiteta Republika Srpska i danas naglašava kontinuitet njihovih današnjih institucija sa onima koje su počinile zločin genocida.

Profesor Emir Ramić
Institut za istraživanje genocida, Kanada