HVALA VAM GOSPODINE MAZOWIECKI
In memoriam: Tadeuš Mazovjecki (1927 – 2013)
Mazowiecki, čovjek koji nije mogao podnijeti agresiju na Republiku BiH I genocid nad njenim građanima
Institut za istraživanje genocida Kanada se zahvaljuje gospodinu Tadeuš Mazovjecki za veliki doprinos svijetskom miru. Posebno se zahvaljujemo za njegov veliki doprinos istini o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad njenim građanima, i za pravdu za žrtve tih najvčcih zločina u Evropi poslije Holokausta.
Tadeusz Mazowiecki, prvi nekomunistički premijer Poljske, umro je u 86. godini. Tokom svoje političke karijere bio je i specijalni izaslanik Komisije za ljudska prava UN-a za Bosnu i Hercegovinu.
Advokat po struci, književnik i mislilac po temperamentu, Mazovjecki je bio dobro pripremljen za svoju životnu ulogu: svrgavanje komunizma i oblikovanje demokratske Poljske. Kao premijer se, međutim, nije dugo održao na funkciji, svega godinu dana. Smijenjen je jer je uporno zahtijevao da nova demokratska država mora dati jednaku šansu svim Poljacima, bez obzira na njihovu “komunističku prošlost”. Mnogi su mu zamjerili “premekan odnos” prema komunistima, a on samo nije htio izazvati “lov na vještice”. Najvažniji potez u političkoj karijeri, Mazovjecki je napravio u augustu 1980.godine kada se pridružio štrajku hiljada radnika u brodogradilištu u Gdanjsku. Tražio je tada da se na posao vrati otpuštena koleginica Ana Valentinovic, bolje plate i spomenik radnicima koji su poginuli na protestima 1970.godine. U nekoliko dana ovaj je protest prerastao u veliki val štrajkova iz kojih se rodio pokret Solidarnošć. Bio je to prvi nezavisni sindikat u cijeloj istočnoj Evropi, na čelu s karizmatičnim električarem Lehom Valesom, čije ime je ubrzo postalo poznato širom svijeta. U jednom intervjuu, Valesa je izjavio da je upravo sprega radnika i intelektualaca poslala vlastima važan signal koliko je stvar ozbiljna. Od početka štrajka do kasnih devedesetih, Mazovjecki je bio Valesin savjetnik, čak i u mračno vrijeme spornih zakona generala Vojćeha Jaruzelskog, kada je Solidarnošć zabranjena, a Valesa i Mazovjecki završili u zatvoru. Kada je pušten, Mazovjecki je ostao uz Valesu i pisao analitičke izvještaje o dubokoj stagnaciji društvenog i ekonomskog života pod vojnom upravom. Teškoće, siromaštvo i besperspektivnost inspirisali su novi val štrajkova, 1988. Mazovjecki je, rame uz rame, išao s Valesom na čelu gnjevnih radnika koji su marširali ulicama Gdanjska. Ovi su protesti doveli komuniste za pregovarački sto, što je rezultiralo i prvim djelimično slobodnim istočnoevropskim parlamentarnim izborima, 4.juna 1989.godine. To je utrlo put “pucanju” svih komunističkih režima u bivšem Varšavskom paktu. Obično ozbiljan i zamišljen, Mazovjecki je imao istančan smisao za humor. Kada mu je u parlamentu pozlilo za govornicom, kazao je da su mu stres i naporan rad organizam doveli u stanje u kojem se nalazi ruševna poljska ekonomija.
Godine 1992. Mazovjecki je izabran za prvog izaslanika UN-a u ratom razorenoj BiH, kako bi ispitao masovne zločine koje su srpske snage počinile u toj zemlji. Razljućen nedostatkom međunarodne reakcije na ubistva, koje je nazvao ratnim zločinom, on je, nakon pada Srebrenice, 1995.godine, dao ostavku na prestižnu funkciju. U svom obraćanju, jula 1995.godine, Mazovjecki je ostavku objasnio riječima: “ovo je jedino što mogu uraditi za jadne ljude u BiH. Cilj mi je svijetu, zapadnim i UN liderima ukazati da se ovakva situacija ne smije dalje trpjeti!”
Mazowiecki je bio veliki zagovornik zaustavljanja krvoprolića i genocida u Bosni i Hercegovini. U augustu 1992. godine Ujedinjene nacije su ga izabrale da prati dešavanja u našoj zemlji i osigura da ljudska prava ne budu kršena.
Međutim, nešto manje od tri godine kasnije, nakon pada zaštićene zone Srebrenice, Mazowiecki je podnio neopozivu ostavku na mjesto na koje je izabran zbog toga što, kako je tada kazao, nije mogao učestvovati u samo teoretskom procesu zaštite ljudskih prava u BiH.
“Želim reći da svoju ostavku tretiram kao protest protiv bespomoćnosti i pomirenja sa tom bespomoćnosti. Dosegli smo vrlo kritičnu tačku i međunarodna zajednica ne može ovo tretirati kao egzotičnu materiju koja je daleko od njih, jer su principi međunarodnog suživota ugroženi”, kazao je Mazowiecki u intervjuu koji je dao u augustu 1995. godine, nedugo nakon što je Srebrenica pala u ruke Ratka Mladića i njegovih krvnika.
U tom intervjuu on je žestoko kritikovao međunarodnu zajednicu, prvenstveno SAD i Veliku Britaniju, koje su odugovlačile kada je riječ o akciji u našoj zemlji u periodu od 1992. do 1995. godine.
“Ne volim prognozirati, niti sam prorok. Naš cilj je mir i samo mir. Ali, mislim da smo dosegli tačku kada pregovori i mir ne mogu biti postignuti bez reorganizacije. Dosegli smo tačku kada ova grupa (bosanskih Srba) ucjenjuje cijelu međunarodnu zajednicu i bez reogranizacije tamo neće biti mira”, poručio je tadašnji specijalni izaslanik Komisije za ljudska prava UN-a za Bosnu i Hercegovinu.
“Ne želimo umrijeti za Sarajevo”
Nadalje, Mazowiecki je govorio i o klimi koja je u to vrijeme vladala u međunarodnoj zajednici.
“Kada bi neko od predstavnika oružanih snaga iz BiH zatražio aktivnije učešće međunarodne zajednice i uključivanje u sukobe, političari su govorili u smislu ‘Ne želimo umrijeti za Sarajevo’. Imamo situaciju u kojoj mala grupa vođa bosanskih Srba potresa supermoćne zemlje. Želim reći da bez jedinstvenog stava, bez dosljednog stava i dosljedne odlučnosti, tamo neće biti mira”, kazao je Mazowiecki 1995. godine.
U novembru, u drugom intervjuu, bivši premijer Poljske govorio je i o rezoluciji kojom su Srebrenica i Žepa proglašene “sigurnim zonama”.
“Rugali su se svim međunarodnim pravilima. Zaštićene zone su pravi primjer toga. UN-ova rezolucija je bila samo komad papira. NATO, najmoćnija svjetska organizacija, nije ih mogla efikasno braniti. Kako ljudi poput Radovana Karadžića, lidera bosanskih Srba, mogu proći bez kazne međunarodne zajednice? Suočavamo se sa ozbiljnim korakom unazad kada je riječ o međunarodnom poretku”, govorio je Mazowiecki prije 23 godine.
On je izrazio veliku sumnju u međunarodnu zajednicu i pitao se čemu 78 rezolucija za bivšu Jugoslaviju kada se nijedna od njih ne poštuje.
“Može li međunarodna zajednica šutjeti pred licem agresije? Ne! Zbog čega onda prihvatamo dešavanja u slučaju Bosne?”, pitao se tada Mazowiecki.
“Cilj je istrebljenje muslimana”
U svom pismu ostavke tadašnjem predsjedniku Komisije za ljudska prava UN-a Musi Hitamu, pad Srebrenice i Žepe naveo je kao glavni razlog napuštanja pozicije na koju je došao ’92. godine.
“Suočavamo se sa borbom jedne države, članice UN-a, za preživljavanje i multietnički karakter. Stvarnost ljudskih prava je ilustrirana kroz tragediju ljudi iz Žepe i Srebrenice. Ja nisam uvjeren da će se prekretnica, kojoj smo se nadali, desiti i ne mogu nastaviti učešće u pretvaranju da se štite ljudska prava”, napisao je Mazowiecki 27. jula 1995. godine.
U razgovoru za agenciju Associated Press krajem oktobra 1992. godine, Mazowiecki je kazao da je cilj agresije na BiH istrebljenje muslimana.
“Ovaj cilj postižu kroz ubijanja, premlaćivanja, silovanja, uništavanja i prijetnje. Muslimani su primarne žrtve”, napisao je bivši poljski premijer u izvještaju Komisiji za ljudska prava UN-a.
Mazowiecki, dokazani prijatelj koji je mnogo doprinio u zaštiti istine o proteklim ratnim dešavanjima u BiH, postao je počasni doktor na Tuzlanskom univerzitetu. Kao čovjek koji je u teškim trenucima bio uz BiH, ostao je vezan za našu zemlju sve do smrti. Godine 2002. je odlukom Gradskog vijeća Grada Sarajeva Mazowiceki postao počasni građanin Sarajeva.
“Gospodin Mazowiecki je jedna od malobrojnih međunarodnih ličnosti koja je ostavila dubok i veoma pozitivan trag u nedavnoj prošlosti naše zemlje. Izuzetne su njegove zasluge za mir u Bosni i Hercegovini, njegovo ogromno zalaganje da se čuje istina o onome što se ovdje događalo, kao i i njegovo izuzetno časno i moralno držanje u okvirima institucija međunarodne zajednice u kojima je istrajno djelovao u korist naše zemlje”, naveli su iz graske Uprave u obrazloženju odluke.