Javna tribina, Popis stanovništva u BiH

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Institut za istraživanje genocida, Kanada u saradnji sa bošnjačkim džematima u Kanadi organizuju javnu tribinu temu Popis 2013 u Bosni i Hercegovini, petak 06. Septembar u Sali Bošnjačke islamske zajednice Gazi Husrev Beg Toronto. Predavač je Profesor Emir Ramić.

Popis2013ajpg

Popis stanovništva i imovine je historiska prilika za Bošnjake da konačno jasno i glasno kažu da su jedan od najstarijih naroda na Balkanu koji svoju kulturu, povjest, filozofiju, književnost i jezik baštine već stoljećima. Pravilnom popisom Bošnjaci pečate svoju narodnu i nacionalnu nezavisnost i vraćaju dug svima onima koji su kroz borbu za bošnjački identitet i opstanak dali svoje živote. Bošnjaci moraju jasno pokazati da ih ne mogu “obrisati” ili “asimilirati”, da ih ne mogu zbuniti ili učinti neukim, da im niko i nikada više neče određivati kako da se zovu, kojim jezikom govore te da slobodno ako to žele ispovjedaju svoju vjeru.

“Stoljećima mi tražimo i prepoznajemo. Živimo između svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi. Na nama se lome talasi historije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa. “

“Mi nismo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nečemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juće smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Nesreća je što smo zavoljeli tu svoju mrtvaju, pa nećemo iz nje, a sve se plaća, pa i ta ljubav. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti.”

“Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, historije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje, ona je ljudski bogata iako u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen historijom kao Bosanac. Šta se sve kroz stoljeća nakupilo u tim ljudima! Osjećanje vlastite neodređenosti, tuđe krivice, teške historije, neizvjesne budućnosti, straha od promjene, želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja, i čestih razočarenja koja su rađala mržnju. To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvom viđenju i po spoljašnjim utiscima.”
Meša Selimović

 PAŽNJA: Vodič u najvažnije aspekte popisa

http://instituteforgenocide.org/?p=6056&lang=bs