Historijski čas u povodu Zeničke rezolucije

Kulturni centar „Karneol“ organizira
historijski čas u povodu 75. godišnjice Zeničke rezolucije (26.05.1942.) prve rezolucije u Evropi protiv genocida nad Romima
Predavači:
 
mr. sc. Fatmir Alispahić:
„Genocid nad Romima u II svjetskom ratu“
 
doc. dr. hfz. Mevludin Dizdarević: 
„Zenička rezolucija kao platforma za zaštitu Roma u Bosni i Hercegovini“
 
Uvodno slovo:
Selma Ahmad, dipl. iur., predsjednica KCK
 
U toku  Drugog svjetskog rata ubijeno je preko pola miliona Roma. U Hrvatskoj je ubijeno  28.000, a u Jasenovcu oko 16.000. Roma. U  Srbiji je od 60.000, koliko ih je živjelo do 1941. godine, ubijeno 16 000 Roma. U Zenici je u doba NDH-a živjelo oko 600 Roma. U Bosni i Hercegovini nije bilo masovnih zločina nad Romima, a razlog tome jesu Bošnjačke rezolucije iz 1941. godine, te Zenička rezolucija od 26. maja 1942. godine koja je isključivo apelirala za zaštitu Roma. Ni jedan narod u Drugom svjetskom ratu, poput Bošnjaka, ni jedan grad, poput Zenice, nije digao svoj glas protiv genocida nad Romima. Zato je ovo jedna od najčasnijih stranica naše nacionalne i zeničke povijesti. Afirmacijom ove historijske istine dajemo svoj doprinos evropskom zalaganju za zaštitu i inkluziju Roma. (Selma Ahmad)
 
Četvrtak, 25.05.2017.                                                                      
Muzej grada Zenice
 Tekst Zenčke rezolucije
„Zenički Muslimani održali su sastanak povodom upu­ćivanja u sabirne logore Muslimana tzv. „cigana” iz Travnika i povodom glasina da će se isto tako postupiti i s ostalim Muslimanima tzv. „ciganima” Herceg-Bosne, pa su nakon svestranog proučavanja ovog za islamsku zajednicu vrlo važnog pitanja konstatirali slijedeće:
1.       Sveta, uzvišena i zakonom priznata vjera islam ne poznaje podjelu ljudi po rasi i klasi. Jedino priznaje razliko­vanje po uljudbi i pojedinačnoj vjernosti, pošto su najpribraniji i najplemenitiji kod Boga dž. š. samo oni, koji se najtačnije drže propisa vjere.
2.      Muslimani tzv. Cigani jesu sastavni dio muslimanskog elementa u Herceg-Bosni. Oni se ni po čemu ne razlikuju od ostalih Muslimana. Rađaju se i umiru kao Muslimani, vode se u istim matičnim knjigama, izvršavaju sve obrede islama, žene se i udaju sa ostalim Muslimankama i Musli­mani ih nisu nikad ni smatrali, da su što drugo nego Mu­slimani, kao i ostali. Uvijek su sa ostalim Muslimanima jednako izvršavali vjerske i državljanske dužnosti a uživali su i ostala prava kao i svi Muslimani u svim vremenima svo­je prošlosti i sadašnjosti. Svi Muslimani bez razlike ih i sa­da kao i uvijek smatraju dijelom svoga vlastitog i zajedni­čkog tijela te najenergičnije i najžešće osuđuju svako izdva­janje i razlikovanje ovih Muslimana od ostalih. Svi Mu­slimani hoće i jednodušno traže,  da ovi Muslimani imaju isti položaj kao i svi ostali Muslimani Herceg-Bosne.
3.      Pod pojmom „ciganin” imade se smatrati samo necivilizovani nomad (skitnica), koji nema stalnog nastana, niti određene uljudbe, nego se skita od mjesta do mjesta, provodi lupeški život i za koga ne postoje nikakve ni državne ni druge granice.
4.      Postoji odredba Ministarstva unutrašnjih poslova od 30. VIII 1941. br. 32661/41, koja određuje da se u tzv. „bijele Cigane” Muslimane nema dirati, jer se isti imadu smatrati arijevcima. Stoga se na iste ne smiju primjenjivati nikakve mjere već određene i koje će se ubuduće odrediti protiv Cigana.