Posted by admin

Ima Bosne, beglerbeže: Husein-kapetan Gradaščević je znao da BiH mogu pomoći samo njezini sinovi

Akademik: Emir Ramić

Na današnji dan odajemo počast Husein-kapetanu Gradaščeviću koji je imao hrabrosti i viziju da ustane za pravdu, čast i slobodu Bosne i Hercegovine. Tada je shvatio, ono što mi sada znamo, da Bosni i Hercegovini mogu pomoći samo njezini sinovi, iskreni Bosanci i Hercegovci, i nitko drugi.

Samo preuzimajući sudbinu u vlastite ruke, kroz bosanskohercegovačke državne institucije možemo dati Bosni i Hercegovini ono što zaslužuje, svoje mjesto u Evropi i svijetu, kao suverena, nezavisna, slobodna država, koju nitko ne može poreći.

On je zagovarao Bosnu i Hercegovinu kao zemlju i državu svih građana, koji se u njoj rađaju, žive, ginu i umiru za nju. I žive zajedno. Takvo bosanskohercegovačko slaganje vjera, kultura, naroda i tradicija je brana da se Bosna i Hercegovina dijeli. Jedino na taj način može ostati. 17. august 2017. predstavlja 183. godišnjicu tragične smrti Husein-kapetan Gradaščevića, poznatog kao “Zmaj od Bosne”, koji je jedan od najutjecajnijih i najvažnijih, likova u historiji Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Gradaščević je jedinstvena ličnost koja je okupila sve one koji su dijeli viziju svjetlije budućnosti za Bosnu i Hercegovinu.

Desetina hiljada mu se pridružilo uključujući i veliki broja kršćana koji su, po nekim navodima, sačinjavali i do trećinu njegovih ukupnih snaga tokom ustanka. Historija ga pamti kao vrlo tolerantnog i pravednog vladara. Husein-kapetan Gradaščević predstavlja oživljavanje bosanskohercegovačke državnosti i nezavisnosti za vrijeme burnog historijskog vremena od presudne važnosti za Bosnu i Hercegovinu.

Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine pod vodstvom legendarnog Zmaja od Bosne je bio ustanak bosanskohercegovačkog čovjeka bez obzira na vjersku pripadnost, čovjeka koji je volio Ideju Bosne i Bosanski duh.

Tim ustankom bosanskohercegovački čovjek se probudio iz više stotina godina dugog spavanja. Bošnjake su tada činili svi ljudi, prijatelji Ideje Bosne i Bosanskog duha bez obzira na etnicitet i vjeru. Oni su se prepoznali kao samostalni, autohtoni narod, koji pripada Bosni i Hercegovini, koji ima svoju, a ne tuđu historiju, kulturu, tradiciju i koji imaju samo jednu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Oni su ustali u odbranu teritorijalnog integriteta, nezavisnosti, samostalnosti, suverenosti, jedinstvenosti države Bosne i Hercegovine. U vrijeme legendarnog “Zmaja od Bosne”, Bošnjaci su ustali protiv davanja teritorije Bosne i Hercegovine kneževini Srbiji.

Pod vođstvom Husein-kapetana u Pokretu za autonomiju po prvi put je okupljeno stanovništvo Bosne i Hercegovine, svih klasa i slojeva i svih konfesija u borbi za odbranu zemlje Bosne i Hercegovine i dobrobit cijeloga bosanskohercegovačkog naroda. Husein-kapetan bio je bošnjački vojskovođa koji je rođen 1801. u Gradačcu, gdje će poslužiti kao „kapetan“ Osmanskog carstva do 1829. godine, kada će započeti Pokret za bosanskohercegovačku autonomiju. On i njegovi sljedbenici bili su svjesni očiglednog pada Otomanskog carstva i nemogućnosti Sultana da zaštiti bošnjacko muslimansko stanovništvo, što je bilo evidentno protjerivanjm i genocidom nad muslimanima u Srbiji nakon srpskih ustanaka i autonomne koncesije od strane Osmanskog carstva 1829. godine.

Gradaščević je dobio podršku među mnogim bosanskohercegovačkim liderima koji su mu se priključili u svom zahtjevu za većom bosanskohercegovačkom autonomijom unutar Osmanskog carstva. On je bio izabran od strane svojih savremenika kao vojni zapovjednik Bosne i Hercegovine i kao njihov civilni autoritet. Ustanak, koji je trajao tri godine, je bio na početku uspješan ali borba za bosanskohercegovačku autonomiju je završila tragično, jer su neki ključni članovi bosanskohercegovačke elite ostali vjerni Osmanlijama i na kraju porazili Husein-kapetana i njegove snage u blizini Sarajeva u junu 1832 godine.

Husein-kapetan bio je forsiran u egzil, ali je zatim dobio „amnestiju“ čime mu je odobren povratak u Osmansko carstvo pod teškim uslovima, da nikad ne smije kročiti u svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, i da ne može da živi u bilo kojem od evropskih teritorija Osmanske imperije. Umro je u Istanbulu, pod sumnjivim okolnostima 17. augusta. 1834 godine i pokopan je na groblju Eyüp sultana u Istanbulu.

U retrospektivi, neuspjeh Pokreta za autonomiju je imao tragične, dugoročne posljedice za Bosnu i Hercegovinu. Osmansko carstvo će 1878. godine biti prinuđeno prepustiti Austro-Ugarskoj monarhiji kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom, manje od 45 godina godina nakon smrti Gradaščevića.

Važno je napomenuti da je, u tom razdoblju, bošnjačka elita pogubljena od strane Osmanlija pod zapovjedništvom zloglasnog poturice Omer-paše Latasa. Nakon okupacije od strane Austro-Ugarske, bošnjački narod je izgubio zemlju, utjecaj i sposobnost da razvija svoje vlastite nacionalne institucije. Oko trideset posto Bošnjaka je emigriralo u Tursku, a stotine hiljada su ubijeni tijekom balkanskih ratova, Prvog svjetskog rata, Drugog svjetskog i nedavne srpsko-crnogorske a zatim i hrvatske agresije. Čak i u doba mira, bošnjačkom narodu je odbijeno osnovno ljudsko pravo, pravo na identitet, jezik, historiju, tradiciju. Bosna i Hercegovina je postala predmetom teritorijalnih želja od susjeda, Srbije i Hrvatske. Bošnjačka elita bila je progonjena, njihova zemlja oduzeta, a njihov utjecaj smanjen dok su se regionalne sile borila za kontrolu Bosne i Hercegovine.

Ovaj kratki sažetak tragične moderne historije Bosne i Hercegovine, nakon ustanka i smrti Huseina Gradaščevića otvara mnoga pitanja u našoj nacionalnoj, državotvornoj i teritorijalnoj svijesti. Šta da je ustanak bio uspješan? Da li bi smo izbjegli agresije, genocide, progon, i ubojstvo stotina hiljada nevinih ljudi samo zato što su bili muslimani? Moramo priznati da Osmansko carstvo i bilo koje strane sile koje su bilo okupatori nisu bili voljni ni spremni zaštititi narod Bosne i Hercegovine od mračnih sila koji su željeli uništiti bosanskohercegovačku državu.

Međunarodna zajednica nije stala u zaštitu bosanskohercegovačkog državnog suvereniteta i teritoprijalnog integriteta i njezinih građana 1992 godine, iako je Bosna i Hercegovina priznata kao nezavisna država od strane Ujedinjenih naroda. Srećom, Bosna i Hercegovina, Ideja Bosne i Bosanski duh ostaju živi i zdravi, ali uz veliku cijenu pred teškim olujama koje još uvijek treba prebroditi. Vrijeme je da „Zmaj od Bosne“ postane dio kolektivnog bosanskohercegovačkog sjećanja jer su sa Huseinom Gradaščevićem u Pokretu za bosansku autonomiju stajali svi narodi i građani Bosne i Hercegovine.

Autonomost Bosne i Hercegovine njegov je projekat koji tada nije uspio. Danas bosanskohercegovačkom zemljom vladaju drugi. A ideja jedinstva koju je Gradščević ostavio iza sebe živi više kao ideja, negoli kao naslijeđe. U čuvenom razgovoru sa Turskim Beglerbegom, kada mu je predstavnik Osmanskog carstva kazao:

“Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine…Gineš za državu koja nikad nije postojala – niti će. Husein Kapetan Gradašćević mu je odgovorio: Ima Bosne, Beglerbeže i Bošnjaka u njoj. Bili su prije vas i ako Bog da, biće i poslije vas! Zemlja Bosna i Hercegovina.