Duboko lično putovanje ka pravdi i istini
“Svojim pisanjem se trudim ljudima u Americi, mojim sugrađanima, približiti bosansku priču, kako bi imali bolje razumijevanje svega što se desilo u Bosni i Hercegovini. Ja nisam porijeklom iz BiH, ali duboko suosjećam i pronalazim veliku sličnost između historijskih događaja u Bosni i Hercegovini i onoga što bi se moglo dogoditi bilo gdje drugdje, uključujući i SAD,” kaže Jordan Sher, objašnjavajući svoju motivaciju da piše o bosanskohercegovačkim Amerikancima, njihovim životima u “novoj zemlji” i životima koje su ostavili u BiH. Iako je tokom čitavog svog profesionalnog života bio zainteresovan za pitanja socijalne pravde, Trumpova anti-imigraciona politika, porast anti-imigrantskog raspoloženja u SAD-u, zajedno sa njegovom porodičnom istorijom i imigrantskim porijeklom njegove supruge, inspirisali su Shera da dublje uđe u životno iskustvo imigranata koji dolaze u Ameriku. “Tokom moje karijere uvijek su me privlačile teme koje se tiču socijalne pravde. Otprilike u vrijeme kada je Trump došao na vlast u SAD-u i kada je počeo demonizirati imigrante tada sam odlučio da moram učiniti nešto po tom pitanju. Pisanje je bilo moj način da to i ostvarim. Moji djedovi i bake došli su u SAD kao imigranti iz istočne Evrope, bježeći od pogroma nad Jevrejima, a moja supruga je ovdje došla kao dijete sa roditeljima iz Italije. Porodica moje supruge bila je veoma siromašna i ovdje su došli tražeći bolje ekonomske i obrazovne mogućnosti,” objašnjava Jordan. Kombinacija ova tri faktora navela je Jordana Shera da napiše svoju prvu knjigu zasnovanu na intervjuima s imigrantima iz različitih dijelova SAD -a.
Imigrantsko iskustvo u mojoj zajednici
Prva knjiga Jordana Shera “Naše komšije, njihov glas: istinite priče imigrantskog egzodusa” uključuje priče ljudi koji su došli u SAD iz Irana, Libana, Vijetnama, Indije, Njemačke i drugih zemalja. “Zajednička nit koja veže većinu priča o imigrantima je da ljudi dolaze ovamo ne zato što žele napustiti svoje zemlje, već zato što to, iz ovog ili onog razloga, moraju uraditi. Oni dolaze ovdje da izgrade bolje živote za sebe i svoje porodice i sigurno nisu tu zbog ubistava, silovanja, ili terorizma, kao što je to Trumpova retorika ili njegova zabrana ulaska u SAD za muslimane sugerisala,” objašnjava Jordan. Među ljudima s kojima je razgovarao bile su dvije žene iz BiH – Dina iz Donjeg Vakufa i Mirela iz sela u blizini Bosanskog Novog. “Njihove priče su mi zaista dotakle srce. Možda je to zbog moje lične historije, zbog toga što sam Jevrej i zato što su i članovi moje porodice stradali u koncentracionim logorima u Njemačkoj i Poljskoj tokom Drugog svjetskog rata. Slušajući Dinine i Mireline priče je kod mene probudilo želju da saznam više o Bosni i onome što se dogodilo tokom devedesetih,” dodaje on. Kako bi produbio svoje znanje, Jordan je počeo razgovarati sa ljudima koji su preživjeli genocid u BiH i nakon toga emigrirali u SAD. “Intenzivnim istraživanjem i čitanjem saznao sam o prijedorskim logorima. Osjećao sam se primoranim da pričam priče o onima koji su preživeli i onima koji su tamo ostali zauvijek izgubljeni, što me je navelo da napišem knjigu koja će uskoro biti objavljena. U pripremi je i treća knjiga zasnovana na mojim razgovorima sa ljudima u bh. dijaspori u Americi,” dodaje Jordan.
Borba protiv poricanja genocida i fokus na oporavak
“A mi ipak ustajemo: Roman o genocidu u Bosni” naziv je Jordanove predstojeće knjige, koja bi trebala biti objavljena ove jeseni u izdanju Atmosphere Pressa. Naslov nosi dvije najvažnije poruke romana: snažan stav protiv poricanja genocida i naglasak na oporavak nakon što su se desili zaista užasni događaji. “Nisam mogao vjerovati da je poricanje genocida još uvijek stvarnost u Bosni i Hercegovini, čak i sa svim dostupnim dokumentarnim dokazima, s presudama Međunarodnog krivičnog suda i nebrojenim svjedočenjima očevidaca koji potvrđuju da se genocid zaista dogodio. Suočavanje s prošlošću i realnosti genocida se može odvijati paralelno sa razvijanjem vizije za bolju budućnost, što uključuje obnovu, oporavak i regeneraciju. To mi se čini kao put naprijed, “ je Jordanovo razmišljanje o dualnom odnosu između prošlosti i budućnosti, koji se ogleda u naslovu njegovog romana. Često se poziva na naučni rad Genevieve Parent, koja iznosi sličnu tezu kada elaborira retraumatizirajuće učinke poricanja genocida na žrtve i potrebu za odgovarajućim priznanjem zločina iz prošlosti kao postavljanjem temelja za održivi i trajni mir. “Drugi dio naslova ponovo potvrđuje da je genocid jedini istiniti opis onoga što se dogodilo u Bosni i Hercegovini tokom rata. Trauma tog dešavanja će zauvijek biti prisutna u životima žrtava. Međutim, prvi dio naslova predstavlja nadu, nadu da se stvara otklon od dalje viktimizacije i da žrtve ipak ustaju ka boljoj budućnosti. Jer žrtve ne samo da su preživjele, već i dalje napreduju i razvijaju svoje živote,” on zaključuje.
Od Prijedora do Utice: Putovanje jedne porodice iznova otkrivajući smisao
Roman je zasnovan na stvarnim događajima u periodu od proljeća 1992. do početka 2000-ih, prateći životnu putanju porodice Kovačević. Početne scene knjige odvijaju se u Prijedoru, gdje Kovačevići žive udobnim životom jugoslovenske svakodnevnice sa mnogo porodičnih izleta, fudbalskih turnira i zajedničkih trenutaka provedenih sa komšijama Srbima. Sa početkom rata, oni bivaju izbačeni iz realnosti svojih normalnih života u brutalnu kampanju etničkog čišćenja područja Prijedora od njegovih nesrpskih građana. Otac Elvir i njihov petnaestogodišnji sin Amir, poslani su u koncentracioni logor Omarska, dok je Hajra, majka, zatvorena u Trnopolju, zajedno sa dvoje mlađe djece, Halimom i Danisom. Elvirov brat, Tarik, odveden je u Keraterm, prebačen u Trnopolje, nakon čega mu se gubi svaki trag i nestaje u logoru zajedno sa mnogim drugim. Nakon što su pušteni iz logora, Elvir, Hajra i njihova djeca se pridružuju Tarikovoj ožalošćenoj supruzi Merjemi i njenoj djeci. Svi skupa odlaze kao izbjeglice prvo u Hrvatsku, zatim u Njemačku, a kasnije u SAD. Roman prati priču o porodici Kovačević dok prevazilaze mnogobrojne prepreke na svom putu, pokušavajući pronaći novi smisao svojih razorenih života, tugujući za gubicima i prilagođavajući se svom novostvorenom domu. Kako objašnjava Jordan, „oporavak od užasnih trauma i pronalaženje nove nade utkani su u cijelu priču. Hajra je silovana u Trnopolju i to je zaista užasno iskustvo. Ona se dugo sama bori sa tim kako se nositi sa ovom traumom, ali kasnije shvaća da mora potražiti pomoć kako bi pronašla put ka izlječenju. Otvoreno raspravljanje o događajima iz prošlosti kako bi se pronašla utjeha i ozdravljenje još je jedan element koji sam želio prikazati, jer često postoji društvena stigma vezana za ovu vrstu traume. Htio sam čitateljima svog djela otvoriti put da kažu ‘znate šta možda to neću moći učiniti sam ili sama. Ako želim naći izlječenje, dalje napredovati i izgrađivati sebe, možda će mi usput trebati podrška i to je u redu.’ Ovo je još jedan dio odgovora na pitanje kako prevladati bol, gubitak i tugu. Ljudi se uvijek suočavaju sa značajnim izazovima – to je sigurno. Svaki od likova nailazi na prepreke, ali oni također pronalaze način ili su u procesu pronalaženja načina da se uzdignu iznad ovih izazova najbolje što mogu, shvaćajući da će se i dalje nastavljati suočavati sa traumom onoga što se dogodilo,” kaže Sher.
Jordan Steven Sher je u toku svoje profesionalne karijere bio klinički socijalni radnik i srednjoškolski nastavnik. Kao što sam kaže, njegovo pisanje okrenuto je ka razumijevanju ljudskog duha, uključujući i sposobnost da drugome nanese veliku bol, ali i da pokaže nevjerovatan otpor i izdržljivost. Nova knjiga Jordana Shera bit će objavljena 1. novembra, a može se unaprijed poručiti na njegovoj web stranici: jordanstevensher.com. Također će biti dostupna na web stranici Atmosphere Press i svugdje gdje se knjige prodaju u SAD-u. Jordan Sher živi sa suprugom u Sjevernoj Kaliforniji, SAD.
Izvor: Aida Ibričević Blog
