Sažetak: U radu koji je pred nama apostrofirali smo veliku važnost klasične muslimanske teološke paradigme za razvoj bosanskomuslimanske teologije religija. Važno je napomenuti kako smo uz neophodnu kontekstualizaciju samih sadržaja, ukazali i na postojanje i nastajanje mnogolikih konfliktnih paradigmi u postmodernom vremenu smatrajući kako je izlaz u holističkoj viziji i percepciji, drugog i drugačijeg, naslonjenoj na klasičnu muslimansku teološku paradigmu, a što predstavlja prijeku potrebu ovovremenitoga homo viatora odnosno homo bosniacusa. Konsekventno tome, bavili smo se pitanjem važnosti i utjecaja klasične muslimanske paradigme religijskog pluralizma na dijaloške stavove i kulturu dijaloga bosanskohercegovačkih autora. Naposljetku smo istražili da li je i kako je moguće na temelju pomenute paradigme, a posredstvom intertekstualne dijaloške forme gledajući u perspektivi, ostvariti intenzivan, konkretan i teološki korektan izlet u sadržaj drugih religijskih tradicija a da se ne pređe rubikon.
Ključne riječi: klasična muslimanska teološka paradigma, bosanskmuslimanska teologija religija, kultura dijaloga, holistički pristup.
Više: RAD ZA OBJAVITI
