Parlament Australije je jednoglasno danas usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kojom je taj zločin okarakterisan na isti način kako je to uradio Međunarodni sud pravde. Rezoluciju su podržali članovi Parlamenta Australije Michael Dunby, Graham Perret, Ed Husic i ministar vanjskih poslova Australije Kevin Rudd.
Rezolucija
Ovaj Dom nalazi da:
(1) Dana 11. jula 1995. godine bosanskohercegovački grad Srebrenica, koji je tada bio Zaštićena zona rezolucijom Vijeća sigurnosti UN od 16. aprila 1993. godine, je pao u ruke Vojske Republike Srpske, predvođenom generalom Ratkom Mladićem i pod kontrolom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske, Radovana Karadžića;
(2) Od 12. jula 1995. godine vojska i policija Republike Srpske su odvojili muškarce stare od 16 do oko 60 ili 70 godina od njihovih porodica;
(3) Snage bosanskih Srba ubile su preko 7.000 bosanskih muslimana muškaraca nakon zauzimanja Srebrenice u julu 1995. godine;
(4) Sve egzekucije su bile sistematski uperene protiv bosanskih muslimana muškaraca vojne starosti, bez obzira jesu li bili civili ili vojnici;
(5) Djela počinjena u Srebrenici su počinjena sa specifičnom namjerom da se dijelom uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine;
(6) To su bila djela genocida, počinjena od strane Vojske Republike Srpske u i oko Srebrenice od oko 13. jula 1995. godine;
(7) Ovi nalazi su potvrđeni od Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju kroz konačne i obavezujuće presude; te
(8) Godišnjica genocida u Srebrenici, 11. juli, treba biti momenat za sjećanje na žrtve.
Obraćanje Grahama Perretta (Moreton) pred Parlamentom tokom debate o ovoj Rezoluciji:
Podupirem prijedlog kojega je podnio zastupnik iz Melbourne Portsa i koji prenosi riječi presude Međunarodnog suda pravde. Izborni okrug Moreton dom je mnogim Bosancima koji su preživjeli užase rata u bivšoj Jugoslaviji. Kao bivše izbjeglice, oni su se preselili kako bi svojim obiteljima stvorili novi život u južnim dijelovima Brisbanea, dug put od nasilja koje je početkom 1990-ih razorilo njihove živote.
Skoro 8.000 bosanskih muslimana, većinom muškaraca i mladića, poklano je u srebreničkom masakru tijekom pet dana užasa u srpnju/julu 1995. Tisuće žena i djevojaka prognane su iz svojih domova, silovane i napadane od srpskih vojnika, s trajnim i po život razornim posljedicama. Šesnaest godina nakon rata žrtve se još polako i metodički identificiraju posredstvom mukotrpnih DNK analiza.
Genocid su izvršile srpske snage pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića. Međunarodni sud pravde – a ja pohvaljujem izvrsne napore sudaca tog suda, osobito umirovljenog zrakoplovnog komodora Kevina Parkera, QC, kojega sam nedavno slušao u Melbourneu dok je govorio o svojoj službi – utvrdio je da je Srbija prekršila konvenciju o genocidu. Premda nije izravno odgovorna, utvrđeno je da je propustila predati optužene u ruke pravde. General Ratko Mladić najzad je uhićen u svibnju/maju ove godine i izručen Hagu. Odvratno je da, nakon svih užasa viđenih tijekom II. svjetskog rata, genocid još uvijek biva podao i gadan rezultat suvremenog ratovanja. Kako smo večeras čuli, ono oko čega se svijet složio da se ne smije nikada ponoviti, ponovilo se puno puta. Srebrenički masakr i opći genocid u Bosni i Hercegovini dijele svoje mjesto u povijesti sa zločinima Pola Pota i Crvenih Kmera u Kambodži, Sadama Huseina u Kurdistanu i Hutu ekstremista u Ruandi.
U Bosni i Hercegovini sistematski je pobijeno više od 200.000 bosanskih muslimana. Tadašnji pomoćnik državnog tajnika SAD-a, Richard Holbrooke, nazvao je ta djela „najvećim promašajem Zapada od 1930-ih“. Kao odgovor na to, NATO-ve snage započele su bombardiranje Bosne i Hercegovine 30. kolovoza/avgusta 1995. – a to nije bilo tako davno. Ta je kampanja dovela do Daytonskog mirovnog sporazuma, ali je za žrtve genocida sve to bilo prekasno.
Između 1992. i 1995. Australija je prihvatila više od 23.000 izbjeglica iz bivče Jugoslavije. Kako sam rekao, mnogi od njih naselili su se na jugu Brisbanea, osobito u mojoj rodnoj četvrti Moorooka. Oni se brinu za moju djecu i dobri su građani; oni su moji taksisti; oni su moj narod. Prošli sam mjesec bio domaćin roštiljijade za neke od Bosanaca iz mojega izbornog okruga. Okupilo se više od 200 ljudi, radi susreta sa mnom, njihovim lokalnim parlamentarnim zastupnikom, i s veleposlanikom Bosne i Hercegovine, dr. Damirom Arnautom, kako bi razgovarali o budućnosti i lokalnim pitanjima koja ih zanimaju. Mislim da to govori nešto o duhu bosanskog naroda, o tomu da su bili u stanju ostaviti za sobom užase rata i početi novi život u Australiji, ali su nepopustljivi glede toga da Srebrenica ne smije biti zaboravljena. Unatoč svim našim namjerama da stvorimo bolji svijet, povijest čovječanstva je stravična. Mi moramo osigurati da se greške prošlosti nikada ne ponove u našoj budućnosti.
Europski parlament je 2009. priznao srebrenički genocid i proglasio 11. srpanj/jul danom sjećanja. Kako sam prije rekao, riječi prijedloga kojega je pred nas stavio zastupnik iz Melbourne Portsa jesu riječi Međunarodnog suda pravde o tom genocidu, najvećem ratnom zločinu u Europi nakon II. svjetskog rata. Stoga doliči i da ovaj Dom, dom demokracije, također treba priznati 11. srpanj/jul kao Dan sjećanja na Srebrenicu, koristeći upravo riječi Međunarodnog suda pravde. To nisu riječi ubrane iz zraka, nego riječi koje su izrekli suci, obavljajući težak posao u teškim okolnostima.
Već je 16 godina prošlo od tih zvjerstava ali, premda to može iziskivati i iskapanje tijela koja su dvaput premještana i razbacanih kostiju, ljudi se vraćaju natrag i izvlače DNK dokaze i, polako i metodično, pronalaze počinitelje tih zločina. To je ono što čovječanstvo mora činiti.
Zahvaljujem zastupniku iz Melbourne Portsa što je svratio pozornost Parlamenta na ovaj slučaj i zahvaljujem svim govornicima koji su sudjelovali u raspravi. Preporučujem Domu ovaj prijedlog.”