Akademik Esad Duraković: Gazza – ubijanje humanosti
Akademik Esad Duraković je član internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada {IGK}. Za vrijeme nedavne posjete Sarajevu direktor IGK je imao veoma korisnu razmjenu mišljenja sa akademikom Esadom Durakovićem.
Naočigled svijeta, Gazza je ovih dana poprište na kome masovno stradaju i djeca čija krivnja je samo u tome što su Palestinci, što su Drugi (mi u Bosni već imamo ta neizreciva iskustva!), ali je Gazza i poprište mnoštva ideja, paradoksa, stratište humanosti… Jedva da ih je moguće pobrojati.
„Neshvatljivo je kako neko može ubijati djecu, bilo čiju, a još manje je shvatljivo kako tzv. slobodni, ”napredni” svijet, koji ima moć da djeluje radikalno i humano, mirno posmatra te zločine, čak ih podstiče s pozicije svoje moći upornim tvrdnjama kako je ta stravična agresija na bolnice i škole legitiman i nužni čin ”odbrane”.
Akademik Esad Duraković: Gazza – ubijanje humanosti
Akademik Esad Duraković je član internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada {IGK}. Za vrijeme nedavne posjete Sarajevu direktor IGK je imao veoma korisnu razmjenu mišljenja sa akademikom Esadom Durakovićem.
Naočigled svijeta, Gazza je ovih dana poprište na kome masovno stradaju i djeca čija krivnja je samo u tome što su Palestinci, što su Drugi (mi u Bosni već imamo ta neizreciva iskustva!), ali je Gazza i poprište mnoštva ideja, paradoksa, stratište humanosti… Jedva da ih je moguće pobrojati.
Prvo, neshvatljivo je kako neko može ubijati djecu, bilo čiju, a još manje je shvatljivo kako tzv. slobodni, ”napredni” svijet, koji ima moć da djeluje radikalno i humano, mirno posmatra te zločine, čak ih podstiče s pozicije svoje moći upornim tvrdnjama kako je ta stravična agresija na bolnice i škole legitiman i nužni čin ”odbrane”. U ovom slučaju, očigledno je riječ o dramatično poremećenom umu i moralu agresora na sva ta djetinjstva u Gazzi – svako djetinjstvo je čarolija! – ali ne samo agresora već i svijeta koji mirno posmatra (iako bi mogao efikasno djelovati) krvava dječija lica, osakaćena tijela, smrću zauvijek upokojena. U kakvom to svijetu živimo?! Nakon svake naše ravnodušnosti, svijet biva sve bolesniji: poslije Bosne, morala je biti Gazza, a nakon ove bit će nešto još gore…
“Slobodni svijet“
Drugi paradoks je to što su Arapi i Jevreji jedan narod – Semiti čiji jezici pripadaju istoj jezičkoj familiji (semitskim jezicima) i koji imaju mnogo zajedničkog kulturalno, povijesno i hijeropovijesno. Koliko znam, ni Kur’an se ne bavi nijednim narodom koliko Jevrejima. Dakle, nije tačna tvrdnja da ljudi (i narodi) što se bolje poznaju, bolje se razumijevaju i više se vole: niko se ne može tako strasno, tako ubilački mrziti kao rođaci, općenito kao oni koji su na neki način vrlo bliski.
Odnos ”slobodnoga svijeta” prema današnjoj Gazzi (bijahu prije toga Sabra i Šatila, i još mnogo toga) svjedoči da ga njegove elite vode u planetarni sukob kultura, te da su i sami građani u tome svijetu taoci vlastitih elita, jer one uopće ne drže do njihovih protesta kao očajničkih pokušaja da se ne masakriraju sve vrijednosti humanosti. Stoga elite u tome svijetu, koliko mi je poznato, gotovo šutke prelaze preko još jednog stradanja na Bliskom istoku, a to je nepodnošljiv položaj i egzodus kršćana u njemu, što je tragična greška i sa stanovišta islama koji afirmira vjersku raznolikost kao izraz same Božije Volje.
Treće, čudesno je u negativnom smislu da jevrejska država čini takve užase Drugima iako su Jevreji bili najveće žrtve, iako su spoznali sve individualne i kolektivne povijesne patnje – od faraonovih do Hitlerovih vremena. (Uvijek podrazumijevam razliku između države, ili državno-političkog aparata i naroda: oni se ne mogu dokraja poistovjetiti. Primjera radi, Noam Čomski i mnogi drugi časni i umni ljudi osuđuju ovu cionističku pomamu.)
Četvrto, u geopolitičkom smislu, kidisanje na bespomoćnu Gazzu pokazuje kako sam bio u pravu kada sam u više navrata konstatirao da se na Bliskom istoku ništa značajno ne događa izvan konteksta i interesa Izraela, čak ni onda kada se to ne uočava na prvi pogled. Ova konstatacija zahtijeva širu elaboraciju, ali ću navesti samo dva važna primjera.
Sirija – ta prelijepa zemlja – razorena je, i ona je vojno-politički neutralizirana u tome geopolitičkom kontekstu i prostoru jer je predstavljala podršku Palestincima, a imala je i snažnog utjecaja u Libanu u kome je propalestinski Hizbullah, pokazalo se, ozbiljan vojni faktor. Sada se Sirija o sebi zabavila.
Egipat! U tome stožeru svih arapskih svjetova (svijeta politike, nauke, kulture općenito itd.) armija je izvršila državni udar i na vlast je došla vojna hunta zato da bi eliminirala propalestinski orijentiranog predsjednika Mursija i zatvorila granice prema Gazzi čak i za osnovne humanitarne potrebe. Ako nekome nije bilo jasno zašto su neke zapadne zemlje tako mučki prešle preko ”ubistva demokratije” u Egiptu (dok je, na drugoj strani i navodno, žele importirati tamo), onda je to sada jasno: podatan generalski režim u Egiptu veoma je važan Izraelu kao takav, a već je opće mjesto da SAD čak i vlastite interese podređuju interesima Izraela. Sa Zapada nije bilo adekvatne, makar verbalne, reakcije ni onda kada je u Kairu monstruoznim ”procesom” osuđeno na smrt više od 500 ljudi u samo nekoliko dana suđenja. Koga briga za principe demokratije i vladavinu prava, za humanost kada su u pitanju interesi aktualne izraelske politike kojoj je sudbinski važna kooperativnost Egipta!
Najzad, vrhunac licemjerja izražen je u krivotvorenoj argumentaciji. Za masakr u Gazzi okrivljuje se Hamas (tvrdilo se kako i mi u Sarajevu sami sebe granatiramo!), a prije toga je Gazza pretvorena u najveći i najdugovječniji logor modernoga svijeta; u tome logoru, pod potpunom blokadom, živi neljudskim životom mnoštvo ljudi koji za mnoge i nisu ljudi. A još prije toga – čuvari logora oduzeli su Palestincima zemlju i sabili ih u torove, kao životinje.
Radost Dodikovom srcu
Pa i sada, sve što traže Palestinci u Gazzi jest deblokada Gazze koja im je tako surovo nametnuta. Dakle, Palestinci su krivi?! To je strašno krivotvorenje, s nemjerljivo nehumanim posljedicama.
Ovi prizori iz Gazze barem su radost Dodikovom umu i srcu, dok se po njegovoj zemlji upravo prekopavaju relativno svježe masovne grobnice u kojima su i mnoga djetinjstva zauvijek zakopana u mulj. Istovremeno, neki moćni ljudi iz svijeta politike na Zapadu mogu se prepustiti čarima ljetovanja, ili zatravnjenim terenima, ne mareći za to što – i uz njihov blagoslov – svijet upravo stiče nova zločinačka iskustva da bi ih kasnije mogao dalje usavršavati.
Orginal tekst objavljen u Oslobođenju
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/svijet/akademik-esad-durakovic-gazza–ubijanje-humanosti
