Deklaracija bošnjačkih asocijacija o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice počinjenog 6.maja 1809. godine godine upućena Skupštini općine Sjenica i načelniku Sjenice
6.MAJ PROGLASITI DANOM SJEĆANJA NA SJENIČKE ŽRTVE GENOCIDA I IZGRADITI MEMORIJALNO OBILJEŽJE
Predsjednik Skupštine opštine Sjenica
Skupština opštine Sjenica
Bošnjačko nacionalno vijeće
Republika Srbija
Den Haag, 06.05.2015. godine
Predmet: Deklaracija o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice iz 1809. godine
Uvodne napomene
Dana, 6. maja 1809. godine, srpski ustanici, predvođeni Karađorđem Petrovićem, na najsvirepiji način, na prevaru su ubili 2500 Bošnjaka – djece, žena, staraca iz Sjenice, Nove Varoši i okolnih sela. Iako su, prethodno tada postignutim dogovorom, srpski zvaničnici garantovali bezbjedan izlazak iz opkoljene Sjenice bošnjačkoj nejači, mučki su ih napali odmah nakon izlaska iz tvrđave. Obezglavili ih, a glave nabili na kočeve o čemu svjedoče zapisi čak i srpskih istoričara.
Savremenik tih zbivanja Antonije Protić ovako je vidio napad na Sjenicu: “Sjenički grad osvojen je 23. aprila 1809.god. No, ovdje moram se groziti, a valja mi istinu kazati. Karađorđe je Turcima (odnosi se na Bošnjake op. M.K.) učinio na častan način puštati Turke, sa ženama, djecom i malom. No, ujutru, kad su započeli Turci izlaziti iz grada, Srbi ne čekajući da izvrve iz grada, no započnu uskakati preko zida unutra. Karađorđe je branio i odbijao, ali nije mogao vojsku zaustaviti. Turci (zapravo Bošnjaci) jedva uspiju tri časti izaći iz grada, a proći koji su se zatekli, okrenu na naše pucati i u tome se povede strašan po polju sjeničkom boj. Ovdje se nije gledalo ni muško ni žensko, a je li koji Turčin sa kadom umak’o to se ne zna. Pešak sasvim ostane po polju… Karađorđe je zapovedio da se glave donesu u Sjenicu. I tako, svrši se ovaj boj. Glave su donijete, no nije bilo dosta kočića da se sve ponabijaju već su onako pomešane u paradu, a čislom, ako je jedna manje od 2.500.
Gnušeći se počinjenom pokolju nad Bošnjacima Sjenice Vuk S. Karadžić je napisao: Nije dužnost istoričara da krije od naroda njegovu sramotu nego da mu je, kao istinoljubac otkriva u cilju odbacivanja takve prošlosti. Zbog toga što je istinito prikazao zlodjela i nemanja časti pri davanju riječi i poštovanju dogovora (čojstva), koja su ustanici na čelu sa Karađorđem počinili nad sjeničkim bošnjačkim življem.
*****
Genocid jeste najteži oblik krivičnog djela koji može pogoditi jednu etničku, nacionalnu i vjersku grupu, i ne smije nikada biti ostavljen na marginama društvenih aktivnosti. Svako njegovo negiranje ili zataškavanje prijeti ka ponavaljanjem novom genocidu. Osuda genocida nad Bošnjacima Sjenice kroz Deklaraciju i institucionalno prihvatanje iste predstavlja jedan od faktora stabilizacije i svijetlije budućnosti Srbije, koja se mora suočiti sa vlastitom prošlošću na način da će uspotaviti sistem u kojem niti jedan narod na njenoj teritoriji neće više nikada biti doveden pred neki novi genocid.
Genocid koji u terminološkom smislu potiče od grčke riječi ‘genos’, što znači rod ili pleme, i latinske riječi occidere što znači ubiti, a podrazumjeva potpuno ili djelomično istribljenje određene nacionalne, vjerske, kulturne skupine. Bošnjaci Sjenice su bili izloženi potpunom uništenju, iz jednog prostog razloga, nacionalni i vjerski identitet Bošnjaka muslimana nije odgovarao tadašnjim vojnim i političkim strukturama. Institucionalno zataškvanje genocida nad Bošnjacima Sjenice upravo će imati za posljedicu vršenja novih zločina, tačnije za vrijeme Prvog i Drugog svjetkog rata.
Upravo iz navedene činjenice proizilazi obaveza usvajanja Deklaracije kojom će se osuditi genocid u Sjenici, kako više nikada Bošnjaci ali i drugi narodi ne bi bili izloženi novom genocidu. Pravna maksima da krivično djelo genocida ne može nikada zastariti, daje institucionalnu, moralnu obavezu na donošenje i usvajanje ovakve Deklaracije, koja će predstavljati jednu vrstu zaštite Bošnjaka, al istovremno i osudu istog zločina. Duh navedene Deklaracije mora biti biti usmjeren na poštivanje i zaštitu ljudskih prava Bošnjaka koji su kroz historiju bili izloženi genocidu upravo zbog nacionalnog i vjerskog identiteta.
Kao potomci tih Bošnjaka, tražimo da se 6. maj proglasi za Dan sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene, tada, stanovnike Sjenice. Zaboravljanje zločina, prvi je korak ka njegovom ponavljanju, a žrtvama je zaborav teži čak i od samog zločina. Očekujemo zato, da odbornici Skupštine opštine Sjenica, postupe onako kako ih obraz i čast obavezuju, podrže našu inicijativu, te na taj način pokažu da stradanje njihovih sugrađana tog krvavog maja 1809. nije bilo uzaludno.
S tim u vezi molimo Vas da kao zakonodavno tijelo Skupštine opštine Sjenica, a skladu sa svojim nadležnostima usvojite Deklaraciju o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice iz 1809. godine, kojem će se 6.maj proglasiti Danom sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene stanovnike Sjenice.
Molimo Vas da u skladu sa navedenom molbom o usvajanju Deklaracije kao i proglašenju 06. maja Danom sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene stanovnike Sjenice, institucionalno doneste odluku o izgradnju Memorijalnog obiljžeja za nevino ubijene stanovnike Sjenice.
Deklaracija o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice iz 1809. godine
• Polazeći od temeljnog ljudskog prava da se svaki čovjek rađa slobodan, da svaka osoba ima pravo na život, koje ne smije biti uskraćeno na osnovu njegovog porijekla, a da osiguranje i poštivanje ljudskih prava jednog naroda na prostoru određene države, predstavlja za državu prioritet u stvaranju ambijenta vladavine prava, Bošnjaci Sjenice imaju pravo na istinu i pravdu;
• U ime pravde, protiv zaborava, Deklaracija o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice predstavlja jedan od oblika insitucionanog mehanizma zaštite bošnjačkog naroda od novog genocida;
• 6.maj proglasiti Danom sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene stanovnike Sjenice, to ujedno predstavlja simbol dostojanstva i čuvanja emeneta naših predaka koji su nevino ubijeni;
• Deklaracija o osudi genocida nad Bošnjima Sjenice iz 1809. godine jeste ispravljanje historijske nepravde koja je zadesila bošnjački narod, koji nije imao pravo na istinu:
1. budući da su na današnji dan, 6. maja 1809.godine, srpski ustanici, predvođeni Karađorđem Petrovićem, na najsvirepiji način, na prevaru ubili 2500 Bošnjaka, djece, žena, staraca iz Sjenice, Nove Varoši i okolnih sela;
2. budući da je genocid nad Bošnjacima Sjenice jedan od najmonsturoznijih zločina koji su se desili na prostoru Evrope;
3. budući da je navedeni zločin institucionalno zataškavan od tadašnjih struktura, a Bošnjaci kao narod nisu imali pravo na istinu i pravdu;
4. budući da nikada niko nije dogovarao za navedni zločin;
5. budući da nema stvarnog mira i svijetlije budućnost bez objektivnog sagledavanja historijskih činjenica i osudi zločina koji je pretrpio jedan narod;
6. budući da osuda genocida kroz Deklaraciju predstavlja jedna od načina sječanja i poštivanja žrtava sjeničkog genocida;
7. budući da je navedena Deklaracija jasna poruka budućim generacijama, da se više nikada i nikome ne desi genocid.
8. da se Deklracijom o osudi genocida nad Bošnjacima Sjenice iz 1809, 6.maj proglasi Danom sjećanja na nedužno stradale, obezglavljene i iskasapljene stanovnike Sjenice.
S poštovanjem,
Mirsad Kuburović, predsjednik Zajednica bošnjačke dijaspore u Holandiji
Podnosilac Deklaracije: Zajednica bošnjačke dijaspore u Holandiji
Potpisnici Deklaracije:
– Mirsad Kuburović, predsjednik Zajendice bosnjačke dijaspore u Holandiji;
– Emir Ramić, predsjednik Instituta za istraživanje genocida Kanada;
– Esad Krcić, Bošnjaci.Net;
– Armin Čusto, dip.iur. magistrant na Pravnom fakultetu Mostar;
– Sulejman Aličković, etnolog, književnik, Luxemburg;
– Šefadil Ličina, predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra;
– Nedžad Ćeman, predsjednik BKZ Belgija
– Sahid Kandić, predsjednik BKZ Kosovaž
– Nevzad Kurtagić, Bosniak-American Community Center USA
– Ago Kolenović, IZ&KC Plav-Gusinje – New York
– Ismet Petrović, IO BKZ New York
– Sadet Graca, BICC New York.
– Snajle Srdanović, Islamski centar Monticello – New York
– Sead Lekpek, predsjednik Udruženja “Promjene” – Holandija
– Avdo Metjahić, publicista
– Alija Tandirović, mr. poljoprivrede – Švedska
– Ago Redžić, biznismen – New York
– Admir F Beganović, novinar, publicista – BiH
– Muharem Purisić, Odbor za očuvanje sjećanja na žrtve genocida Plav-Gusinje
1912/1913. i 1919.
– Zijad Suljić – biznismen – New York
– Mirsad Siljković – biznismen – New York
