Istinom i pravdom u budućnost
Istraživanje – Zločini u Bosanskoj krajini
Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu u dosadašnjoj historiji neviđena po brutalnosti i posljedicama po nenauružano civilno stanovništvo, vodi se u cilju formiranja “Velike Srbije”, odnosno etnički čistih srpskih teritorija i fizičkog uništenja i biološkog istrebljenja jednog civiliziranog i miroljubivog naroda-Bošnjaka. Zločini nad Bošnjacima rezultat su i velikohrvatskog nacionalističkog programa o stvaranju “zajedničke hrvatske države” u “njenim etničkim i povjesnim granicama”. Bosanska krajina, po svom geografskom, historijskom, privrednom i kulturnom razvoju, predstavlja jedinstveno područje u okviru suverene, cjelovite, demokratske i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Po svojoj površini Bosanska Krajina obuhvata skoro trećinu ukupne teritorije Republike Bosne i Hercegovine, odnosno 31%. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine na području Bosanske Krajine ukupno je živjelo 1,145.539 građana, tj. 25% od ukupnog broja stanovnika Republike Bosne i Hercegovine.
Nacionalni sastav stanovništva Bosanske Krajine, prema navedenom popisu stanovništva, bio je sljedeći:
– Bošnjaka 478.951, ili 41,9%
– Srba 532.104, ili 46,4%
– Hrvata 102.644, ili 8,9%
– Ostali 31.840, ili 2,8%
Od ukupne površine 6.601,41 km2 obradivog i građevinskog zemljišta po gruntu na području Bosanske Krajine Bošnjacima i Hrvatima pripada 3.807,54 ili 57,15%, a Srbima 2.793,87 ili 41,94%.
U prvoj polovini 1992. godine srbijansko-crnogorski agresor je napao mnoge gradove i naselja u Bosanskoj krajini, na nezaštićeno civilno stanovništvo nesrpske nacionalnosti. Nakon zauzimanja naselja, agresor je na tom području planski i sistematski izvršio najteža masovna smaknuća nad civilnim stanovništvom. Tamo su likvidirane desetine hiljada ljudi, žena i djece. Agresor je načinio zločine i nad materijalnim dobrima, kulturnim, vjerskim, sportskim, zdravstvenim i drugim objektima.
Prema dostupnim podacima agresor je na području Bosanske krajine ubio više od 65.000 Bošnjaka i Hrvata, uglavnom Bošnjaka, među kojima je preko 10.000 bošnjačke inteligencije (prosvjetni radnici, ljekari, privatni poduzetnici, članovi SDA, pripadnici MUP-a…).
Srpski zločinci su nad nenaoružanim civilima nesrpske nacionalnosti koristili posebne metode mučenja, kao što su: vađenje očiju živim ljudima, vađenje nokata i zuba, presjecanje civila na komade, odsjecanje dijelova tijela i tjeranje logoraša da to jedu, spaljivanje živih muškaraca, žena i djece u zgradama, sječenje vena na nogama i rukama sa zabranom pružanja prve pomoći, nabijanje male djece na noževe i vile, te klanje na očigled roditelja, bacanje žive djece u betonske mješalice, ubijanje, klanje, odsjecanje ekstremiteta, ubijanje maljem, prisiljavanje roditelja da piju krv svoje djece, pečenje živih ljudi, klanje motornom pilom, silovanje i druga iživljavanja nad djevojčicama, djevojkama i ženama, probadanje lobanje (kundacima i noževima na puškama), masakriranje i dr. Pri tome je agresor u potpunosti istrijebio mnoge porodice…
Agresor je u Bosni i Hercegovini formirao preko 652 logora-mjesta zatočenja od kojih je na području Bosanske krajine bilo 153.
Kroz logore i zatvore do sada je prošlo oko 260.000 ljudi, a u njima je, prema dostupnim podacima, zatočeno oko 130.000 civila, uglavnom Bošnjaka.
Prema raspoloživim podacima u logorima je ubijeno oko 25.000 Bošnjaka.