Još jedna uvreda preživjelih žrtava i svijedoka genocida u Prijedoru – u gradu največih masovnih grobnica poslije Holokausta u kome se slobodno šetaju zločinci koji su pročinili agresiju i genocid
Zločinac Darko Mrđa, koji je 2004. godine u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora zbog zločina na Korićanskim stijenama, pušten je na prijevremenu slobodu. Tako se još jedan ratni zločinac slobodno kreće u gradu u kome nisu postojale granice bizarnog entuzijazma za ubice, silovatelje progonitelje i mučitelje koji su sa zadovoljstvom činili zločine agresije, genocida, ekocida, etnocida, urbicida, kulturocida, elitocida, silovanja, mučenja u koncentracionim logorima smrti, nasilna, masovna protjerivanja.
Zločinac Darko Mrđa koji je sudjelovao u stravičnom pokolju nad više od 200 Bošnjaka likvidiranih na Koričanskim stijenama na padinama Vlašića je pušten na prijevremenu slobodu. Ovaj zločinac u agresiji i genocidu je bio pripadnik interventnog voda Specijalne srpske policijske jedinice i jedna od uzdanica prijedorskog šefa policije Sime Drljaće, kojeg je Haski tribunal optužio za ratne zločine, a koji je 1998. poginuo prilikom pokušaja hapšenja. Bio je jedan od največih zločinaca uz Simu Drljaću. Pamtili su ga kao logorskog čuvara koji je zatvorenike tukao do smrti. Svjedoci koji su preživjeli stravični masakr na Koričanskim stijenama na planini Vlašić kada je ubijeno više od 200 Bošnjaka imenovali su ga kao jednog od izvršilaca ovog zločina.
Institut za istraživanje genocida, Kanada podsjeća da je zločinac Darko Mrđa bio komandir interventnog voda specijalne policijske jedinice koja je 21. augusta 1992. strijeljala više od 200 Bošnjaka na Koričanskim stijenama. Bošnjaci koji su tada pobijeni povedeni su iz logora Trnopolje uz objašnjenje da će autobusima biti prevezeni do Travnika i razmijenjeni nakon što su pod pritiskom međunarodne javnosti srpske vlasti bile prisiljene raspustiti logore. Konvoju logoraša koji su pratili pripadnici srpske vojske i policije pridružilo se više od hiljadu stanovnika sela Tukovi. Kolona je zaustavljena kod sela Smetovi na planini Vlašić kada je zločinac Darko Mrđa naredio da se izdvoje muškarci. Žene i djeca su nastavili putovanje do Travnika, a muškarci su prevezeni do planinskog lokaliteta Koričanske stijene. Dovedeni su do provalije i naređeno im je da kleknu licem prema ambisu. Darko Mrđa je izdavao zapovijedi i ispratio ih u smrt riječima: “Ovdje čemo obaviti razmjenu, živi za žive, a mrtvi… zna se”. Policajci su zapucali, njihove žrtve su padali niz strme ivice stijena. Ipak, šest zatvorenika je preživjelo da bi mogli svjedočiti o ovom stravičnom pokolju. Svoja svjedočenja preživjeli su ispričali haškim istražiteljima. Prema njihovim procjenama, tada je strijeljano više od 200 ljudi ali tačan broj još uvijek nije utvrđen.
Iz grada največih masovnih grobnica poslije Holokausta, iz Prijedora je nasilno protjerano 35.405 Bošnjaka. Nešto više od 8.000 ostalo je u Bosni i Hercegovini, a protjerano je i oko 6.300 prijedorskih Hrvata. Priča o prijedorskim koncentracionim logorima smrti obišla je svijet. Haški tribunal je još 1995. među prvim optužnicama podigao optužnice protiv nekadasnjih čuvara prijedorskih strašnih mučilista.
Institut za istraživanje genocida Kanada je šokiran činjenicom da je još jedan ratni zločinac na slobodi. Oštro osuđujući puštanje na prijevremenu slobodu ratnog zločinca koji je uživao ubijajući nevine Bošnjake i Bošnjakinje, Institut za istraživanje genocida, Kanada opominje da puštanje na slobodu ratnog zločinca u momentu kada je otkrivena najveća masovna grobnica u Evropi poslije Holokausta, masovna grobnica Tomašica, a za čije postojanje dobar dio krivice snosi i zločinac Darko Mrđa, je velika uvreda za žrtve i veliki i težak udarac istini i pravdine samo u Prijedoru i Bosni i Hercegovini, već i svijetu. Sve one koji su sudjelovali u puštanju na slobodu ratnog zločinca pitamo, dali mogu bar malo dokućiti svome pomućenom umu kako će se osjećati žrtve prijedorskog genocida kada pored njih se slobodno šetaju zločinci. Ne adekvatan odnos internacionalnih i nacionlnih sudova prema kažnjavanju ratnih zločinaca u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini, tolerisanje zabrana na kolektivno sjećanje žrtava prijedorskog genocida od strane aktuelnog političkog establišmenta u Prijedoru, ugrožavanje osnovnih ljudskih prava i sloboda povratnika u Prijedor i manji entitet je veliki korak nazad u svijetskoj borbi za istinu i pravdu i realizaciji svijetske zaboravljene zakletve nikada više genocid poslije Holokausta.
Porodice žrtava genocida u Prijedoru već 20 godina traže istinu i pravdu, traže svoje nestale. Tijela nedužnih žrtava genocida u Prijedoru na najbolji način dokumentuju gorku istinu o zločinu genocida koga režimske vlasti manjeg entiteta i politički establišment Prijedora na čelu sa Markom Pavićem uporno negiraju i pokušavaju prikriti i predstaviti u drugom svjetlu.
Institut za istraživanje genocida, Kanada upozorava svijetsku javnost da Prijedorom i danas marširaju četnički zločinci, a preživjele žrtve i svijedoci ne smiju ni cvijeće položiti mrtvima. I sve to po kriterijima licemjerja nije genocid.
U Prijedoru se dogodio genocid, i to treba otvoreno priznati i javno reći. Žrtve genocida moraju biti obeštećene a počinioci adekvatno kažnjeni.
