OTVORENA BOSANSKOHERCEGOVAČKA BIBLIOTEKA U TORONTU
U predivnoj bosanskohercegovačkoj atmosveri u prisustvu „Grada velike svjetlosti“ na svečan način je u BIZ „Gazi Husrev Beg“ Toronto otvorena bosanskohercegovačka biblioteka.
Na početku svečanog programa Emir Ramić je predstavio voditelja programa, književnicu iz Toronta Bahru Pašić. Govoreći o ovoj izuzetno nadarenoj pjesnikiji Ramić je rekao: „Među nama je simbol pobjede nade, oličenje umjetničke borbe za čovjeka i civlizaciju, za dobro, za ljubav. Pisati može doista svako, ali samo rijetki iz duše pišu. Njene pjesme nisu samo stihovi, to je bosanska duša očuvana u kanadskom Kulturnom mozaiku, to je pečat bosanske prošlosti očuvan u kanadskoj sadašnjosti sa porukom i poukom svijetskoj budućnosti, to je pečat vremena koji će dotaći vrhove ljudskosti dokućive samo umjetniku. Čistota njenog umjetničkog jezika, slike toliko žive i bliske, riječi toliko jake da ni jedan damar ne ostaje miran. U njene stihove je tako upečatljivo ugrađena oda ljubavi, nade, želje, tuge. Samo rijetki to mogu tako slikovito prenijeti na papir, prenijeti tako da tu odu oživimo u čitanju. U njoj živi i nada i bol i tuga, i strah, i prošlost, i duša uspomene na sve one potrgane stranice života, uspomene na ubijene ljepote. Njena poezija je granica sna i jave, otimanje prošlosti od zaborava, otimanje nade i ljubavi koji nikako ne smiju da potonu. Ona briše sjene i ostavlja čistu sliku koja će vratiti život, nadu, ljubav. Prolazimo kroz vrijeme i vrijeme prolazi kroz nas ostavljajući tragove u nama i na nama. Od nekih uspomena je nemoguće pobjeći jer su zaljubljene u nas. Kađu da se ne treba osvrtati na prošlost da vrijeme i godine donose zaborav. To može da važi samo za svakodnevnicu kroz koju projurimo u trci za životom. Za njenu poeziju zaborava nema. Njena pjesma će i dalje beharati i zrijevati u našoj BiH, u našoj Kanadi u našem svijetu“.
Bahra je vodila program poetski, vodeći nas kroz vrijeme, najavljujući svakog učesnika na noj svojstven način, poezijom, lijepom riječju, ljubavlju.
Tako su ovo divno bosanskohercegovačko veće u dalekoj Kanadi krasili mladi kanadski Bošnjaci na violini, gitari, sazu, mladi učenici Bosanske škole iz Toronta, književni stvaraoci iz Kanade, umjetničke slike Halila Saličina iz BiH.
Zatim je Emir Ramić predstavio uvaženog gosta biranim riječima. “Čovjek koji u drugim ljudima ne vidi strance nego braču. Čovjek u kome je spojen Orijent, Afrika i Helada. Čovjek u čije riječi se uvlači irealna stvarnost, mistika i mudrost. Čovjek koji nikada nije imao nikakvih političkih programa niti ambicija. Čovjek koji ne pripada nikakvoj stranci. Čovjek koji pripada sammo svom vlastitom narodu. Čovjek koji sa malo riječi, gotovo oskudnih kaže mnogo. Duša tog čovjeka nema nikakvih težnji da vodi, ali ima jezgro od žudnje koje trajno nagovara da mu koristi sve do smrti. Gospodar je svjetova, stvarajući stvari i određujući im bit, naredio kalemu da opisuje sudbinu ljudi. Nekim je ljudima darovao moć a nekim bogatstvo. Najnemoćnijim, koji nemaju srodnika ni među prvima ni među drugima, Bog je darovao kalem kojim će moći bilježiti samo onako kako je određeno još na početku svijeta istinito, dakle korisno. Tome teži Ibrahim Kajan“.
Pošto je predstavio počasnog gosta Ramić je predstavio i njegovu knjigu o kulturnom identitetu grada Mostara rekavši između ostalog: „Ova predivna knjiga kroz kozmopolitsku – bosanskohercegovačku i lokalnu – mostarsku duhovnu sadržinu, upotrebom autentičnog mostarskog jezika i specifičnog pjesničkog izražaja do sada možda najviše obogačuje Ideju Bosne i Bosanski duh. Ideju i duh kojima močna carstva koja su prolazila Bosnom i Hercegovinom nisu mogli nauditi i ne samo nauditi, već čudotvornim otporom bosanskohercegovačkog čovjeka ta ideja i taj duh, koji su postali pogonski kotači egzistencije čovjeka i civilizacije su iz svakog carstva crpili ono najbolje i tako bogatili sebe i Bosnu i Hercegovinu. Ovo je velika knjiga bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, nezaobilazna za bošnjačko i bosanskohercegovačko pamćenje. Najljepša su ona djela koja koriste svim ljudima. A Ideja Bosne i Bosanski duh doista koriste svim ljudima. Krajnost ljudskog uma je pokušala uništiti to korisno djelo agresivno genocidnim uništavanjem dodira sa drugim i drugačijim. Ali taj izopačeni um nije uspio. Pobjedili su oni koji mrze čovjekovu sebičnost, a uznose ljudsku dobrotu i plemenitost. Totalitarni, fašistički um je progutao stotine hiljada nedužnih bosanskohercegovačkih ljudi, obeščastio pripadnike Ideje Bosne i Bosanskog duha, napunio bosanskohercegovačku zemlju mrtvim ljudima. Ali u Kajanovom Gradu velike svjetlosti, tom napisanom simbolu velikog kolektiovnog pamćenja našao sam nadu, vidio sam bolju bosanskohercegovačku stranu od one koja je agresijom i genocidom privremeno zapremila Ideju Bosne i Bosanski duh porobljavajući nedužne duše u njoj. U Gradu velike svjelosti video sam veliku poruku da se čovjek rađa slobodan na svojoj zemlji i želi zauvijek po bogomdanom pravu i božanskoj pravdi slobodnim i opstati. Zato je Kajanova knjiga istinokaz o neuništivosti te Ideje Bosne i tog Bosanskog duha na bogati mostarski pjesnički, pripovjedni, dramski, putopisni način. Mostar je ovom briljatnom knjigom dobio največi prozor u svijet, a baštinici Ideje Bosne i Bosanskog duha izazov da sličnu knjigu ispišu za nemirnu bosanskohercegovačku zemlju, koja je zauvjek ostavila čovjeku i civilizaciji zavjet za tolernacijom, prihvatanjem, priznavanjem, poštovanjem drugog i drugačijeg kao do sada najboljeg puta egzistencije čovjeka i civilizacije. Grad velike svjetlosti, mostarske vedute komentara vrijeme i prostor Ideje Bosne i Bosanskog duha u gradu na jugu koji će uvijek biti grad velike svjetlosti.Ne znaju oni jadni neljudi što haraše bosanskohercegovačkom zemljom da Bosna i Hercegovina nikada nije slavila fašizam, da totalitarni um može biti samo na kratko u njoj, da se ona brzo oslobađa neljudi. Grad velike svjetlosti je put oslabađanja Bosne i Hercegovine od tih neljudi. Ibrahim Kajan daje signaturu Mostaru kao mjestu gdje se u skladu njegove povijesnosti ostvaruje trijumf svjetlosti, i koji će, prema tome, ”kakvim god nazivali taj južni grad”, veli autor, ”uvijek biti Grad velike svjetlosti”.
Zatim nas je prof. dr. Ibrahim Kajan poveo svojevrsnom vremeplovu Mostara, BiH, Ideje Bosne i Bosanskog duha. Na posebnom panou redale su se slike iz historije Mostara svjedočeći neuništivost toga grada što je najbolja garancija opstojnosti Ideje Bosne i Bosanskog duha. Prolazeći kroz vremena Mostara zapravo smo prolazili kroz bosasnkohercegovačku hiljadugodišnju, bogatu historiju.
Na kraju ove lijepe manifestacije pročitan je zaključak sa okruglog stola o pokretanju inicijative za formiranje KZB Preporod u Kanadi, te uručena priznanja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.
