Sarajevska krvava bajka

 

Bilo je to u zemlji Dobrih ljudi na brdovitom Balkanu
Zlikovci u vatreni obruč okovaše širom otvoren grad
Sijuć krvave ruže smrti na asfaltu i po noći i po danu
Ni tica vijestnica da izleti od ljudi niko živ ni star ni mlad

Bi jesen na sjevernoj hemisferi u Sarajevu ledena jeza
Grmljavina dušmanskih granata grad-tabut drhti
Učiteljica Fatima drži posljednji školski čas skraćen iz opreza
Ta život nije bajka već borba na život i smrt do smrti

Mjesec je dvadeseti više ne broji sve te strašne dane
Kako krvnici troprsti iz obruča ubijaju ovaj grad
Molim te Veliki Bože sa okolnih brda ukloni đikane
Da škola ne bude hladna i đake da ne mori glad

Danas niko nije falio sa redovnog brojnog stanja
Razred je pun sve ozbiljna dječija lica
Zloslutna tišina između granata plača i jaukanja
Ko janjad zbijena srdca drhtava haustorčadi i izbjeglica

Izpod koje to gore slavne izvor je naše Bosne
Kaži nam Harune znam da znaš ali svima reci
Kako niz točila i rudine njene rosne
Slazi u korito žubor vječni rijeko teci teci teci

Od rođenja pojim se vodom studenom sa bistrog vrila tog
Zar da me to pitaš učiteljice ja sam starinac tvoj najbolji đak
Kad hoćeš velim izpod Igmana tako je ostavio Svevišnji Bog
Istom grom iz vedra neba i munja a potom mrak mrak mrak

Dvadeset sedam ih je bilo u taj kobni čas
Na licu mjesta ostala tri
S učiteljicom zagrljeni
U smrti našli spas

Safet Kadić , 12.06.17.
NAPOMENA: Kao što se može zaključiti na osnovi spomenutog imena, ova patriotska pjesma ima dokumentarnu podlogu u stvarnom događaju, koji se desio tokom srbske agesije na Bosnu i četverogodišnje barbarske obsade grada Sarajeva. Iz artiljerijskog obruča oko grada Sarajevsko-romanijskog korpusa srbske agresorske vojske danonoćno je granatiran grad i ubijani njegovi nezaštićeni građani. Osim zgrada i ulica, ciljano su granatirana porodilišta, bolnice, biblioteke, dječija igrališta, škole, tržnice, mjesta za točenje vode, dženaze (sahrane)… Krvnički nemilosrdno i brutalno ubili su 11.600 Sarajlija, od toga 1.600 djece. Učiteljica Fatima Gunić ubijena je mučki 9. novembra 1993. dok je držala čas u školi na Alipašinom Polju granatom iz srbskog obruča u susjednom perifernom naselju Nedžarićima. Sa njom su ubijena i njezina tri učenika:Adis, Vedad i Feđa, a ranjena preostala 23 učenika. Danas ta škola nosi ime ove hrabre sarajevske heroine. Svemu tome svjedočio sam lično, jer sam cijelo to vrijeme radio kao novinar-reporter u obkoljjennom gradu. Ova pjesma je i svojevrstna postgenocidna replika na pjesmu “Krvava bajka” srbske pjesnikinje Desanke Maksimović o nacističkom strijeljanju kragujevačkih đaka tokom Drugog svjetskog rata. Tada je Desanka bila učiteljica, ali ne u Kragujevcu, nego u Župi Višegradskoj, nastanjenoj izključivo Bošnjacima. I nije ubijena, kao što je Fatima, ali jesu mnogi njezini učenici i njihovi roditelji u strahvičnim srbočetničkim zločinima nad Bošnjacima na višegradskoj ćupriji. Neki su stradali smrzavanjem u sniježnim zbjegovima. Jedan od preživilih Desankinih učenika iz Župe Višegradske, kojem je od promrzlina amputirano stopalo jedne noge, još živi u Sarajevu. Učiteljica Desanka je preživila, ali nikada ništa nije napisala o stradanju svojih bošnjačkih đaka od njezinih sunarodnika, srbočetničkih zločinaca. Slavljena je kao velika poetesa, baš kao i Andrić, koje povezuje moralni sunovrat zataškavanja klanja hiljada Bošnjaka na višegradskoj ćupriji. I zato se sve ponovilo1992-1995. sa zločincem Lukićem i ostalim. Služila je i balkanskom kasapinu Miloševiću u njegovim velikosrbskim šovinističkim orgijama devedesetih godina.