ARMIN ČUSTO, član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada: Međunarodni sud je Republiku Hrvatsku kao državu osudio za udruženi zločinački poduhvat. U tom pogledu posljednja dešavanja u Saboru Hrvatske su nastavak tog poduhvata, a konačna realizacija istog zavisi od naše državotvorne aktivnosti, koja mora biti usmjerena na postojanje državotvrnog plana kao odgovora svim neprijateljima ove države.
Općepoznate činjenice ne treba utvrđivati i ponavljati je jedno od pravnih pravila, jer sadržajno u sebi objašnjavaju određeno stanje stvari. Kad bi se navedeno pravilo primjenjivalo u odnosima države Hrvatske prema državi Bosni i Hercegovini, to ne bi bio slučaj. Država Bosna i Hercegovina, njeno ustavno ustrojstvo često je predmetom analiza od strane hrvatskog političkog establišmenta, posebno Sabora Republike Hrvatske. Posljednji primjer predstavlja izlaganje zastupnika u Saboru Hrvatske, koji su svojim djelovanjem i prijedlozima pokušali Bosnu i Hercegovinu poniziti i predstaviti kao „slučajnu zajednicu“, koja prema sadašnjem ustavnom i političkom određenju ne može postojati kao država.
Bosna i Hercegovina je nezavisna i suverena država sa svojim međunarodnim subjektivitetom, i kao takva jedino ona ima pravo da određuje kakvo će biti njeno uređenje. Sadašnje uređenje države koje je određeno Dejtonskim mirovnim sporazumom i Anexom IV (Ustav BiH), koji definise državu Bosnu i Hercegovinu kao državu koja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama. Ustavnom BiH je također definisano da svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostaće na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine.
U skladu sa navedenim država Bosna i Hercegovina nastavlja svoj pravni kontinuitet, što u konačnici je definiše kao državu sa svim elementima državnosti određenih principima međunarodnog prava. Obzirom na činjenicu da je sadašanje ustavno uređenje, kao što je navedeno u prednjem tijelu ovog teksta proizašlo kao rezultat Dejtonskog mirovnog sporazuma, navedenim sporazumom kojim je okončana agresija na državu Bosnu i Hercegovinu, određeno je da su garanti DMS-a, Francuska, Njemačka, Rusija, V. Britanija, EU i SAD, a države Hrvatska i Srbija su strane u sporazumu. To znači da države Hrvatska i Srbija nisu garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, već strane u ratu, kojim je izvršena agresija na državu Bosnu i Hercegovinu. Dakle, ovo je općepoznata činjenica, koja se razliku od općeg definisanja tih činjenica, mora se ponavljati, jer Republika Srbija, a u ovom slučaju država Hrvatska nikada neće prestati sa ograničavanjem i ugrožavanjem suvereniteta države Bosne i Hercegovine.
Republika Hrvatska kao strana u sporazumu sa aspekta međunarodnog prava, potvrđuje direktnu umješanost Hrvatske u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. U pravnom smislu, termin garant Hrvatske na Dejtonski mirovni sporzum ima drugačiju pravnu i političku konotaciju, od one koju Hrvatska često ističe i realizira, na osnovu koje se kontinuirano miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Garant države Hrvatske podrazumjeva njenu garanciju (obavezu) da će se suzdržati od aspiracija prema Bosni i Hercegovini. Daljim pravnim tumačenjem pojam garanta na Daytonski mirovni sporazum potvrđuje da je Hrvatska bila strana u sukobu, da se nije radilo o građanskom ratu već agresiji.
Potvrda navedenog predstavlja presuda Vijeća Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, u predmetu „Šestorka“. Vijeće istog suda je Jadranka Prlića osudilo na 25 godina, Stojić i Petković na 20 kao i Praljaka, koji je nakon izricanja kazne popio otrov, te je potom preminuo u bolnici, Ćorić 16 godina, a Pušić 10 godina zatvora. Također, vijeće Haškog suda je utvrdilo postojanje međunarodnog oružanog sukoba uz postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH, u kojem su kao organizatori sudjelovali bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko, bivši čelnik Herceg Bosne Mate Boban, bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić, bivši ministar obrane Bruno Stojić, bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić i tadašnji načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić.
Dakle, Međunarodni sud je Republiku Hrvatsku kao državu osudio za udruženi zločinački poduhvat. U tom pogledu posljednja dešavanja u Saboru Hrvatske su nastavak tog poduhvata, a konačna realizacija istog zavisi od naše državotvorne aktivnosti, koja mora biti usmjerena na postojanje državotvrnog plana kao odgovora svim neprijateljima ove države.
