Uzbuna u Kozarcu

Kozarac_434

UZBUNA U KOZARCU

Autor: Zijad Bećirević

Zijad Bečirević je član Međunarodnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada

Hapšenje dvojice Bošnjaka u Kozarcu kod Prijedora izazvalo je negodovanje, paniku i strah u povratničkim bošnjačkim naseljima širom Rs, uz alarmantan odjek u bh dijaspori.
Dok Prijedorom vladaju i ulicama Prijedora slobodno šetaju počinioci teških zločina i zločina još nepotvrđenog genocida nad prijedorsdkim Bošnjacima i Hrvatima, u Kozarcu se sumnjače i hapse Bošnjaci pod optužbom da su počinili zločine nad srpskim civilima.
Na mjestima najvećih stradanja prijedorske vlasti srpskim počiniocima zločina podižu spomenike a bošnjačke povratnike 20 godina nakon stradanja sprečavaju da odaju počast svojim mrtvim.

Kako mediji šturo javljaju, kao i uvijek kada su u pitanju zagonetna hapšenja Bošnjaka, jučer su u Kozarcu, gradiću udaljenom samo desetinu kilometara od Prijedora, uhapšena dva bošnjačka povratnika radi navodnih ratnih zločina počinjenih 29.8.1992. u Kozarcu i Podgradcima nad tri civila srpske nacionalnosti. Uhapšeni su Samir Alukić (46) i Fikret Hirkić(56) iz Kozarca. Na vijest o hapšenju reagovao je odbornik SDA u gradskom parlamentu g. Nedžad Bešić, koji je uvjeren u njihovu nevinost. Kakve li ironije, kakve sramote za pravdu, kakvog šamara istini. Dok hiljade srpskih zločinaca inkorporiranih u mrežu srpskih službi bezbjednosti nadzire bošnjačku dijasporu širom svijeta i stotine srpskih ubica slobodno šeta i vlada Prijedorom, pod očinskom zaštitom predsjednika prijedorske opštine Marka Pavića (prvog s liste ratnih zločinaca u knjizi prijedorskog novinara- predratnog TV snimatelja Nusreta Sivca “Kolika je u Prijedoru ćaršija„) u Prijedoru i širom Bosne nastavljaju se hapšenja branilaca slobode i nezavisnosti BiH. Zaista se s zgražanjem i krajnjom nevjericom moramo po ko zna koji put upitati, šta se to događa s pravdom? Da li su i pravda i krivda danas u istim odjelu, premazane istim bojama? „ Pobili nas, opljačkali, sve i jednu kuću srušili, silovali – i sada mi ratni zločinci! Jebem ti međunarodnu zajednicu kada izjednači žrtvu i zločince!!!“ komentar je jednog Kozarčanina. Šta bi se doista desilo i gdje bi ovaj svijet danas bio da je po završetku Drugog svjetskog rata umjesto hapšenja nacista i fašista nastavljeno s hapšenjem američkih ratnih heroja, francuskih i engleskih i drugih branitelja, o čijim smo ratnim podvizima protiv zahuktale Hitlerove mašinerije vidjeli toliko filmova i čitali bezbroj nezaboravnih ispovjesti.

 

Ponovno na udaru prijedorski gradić Kozarac

Na području zajednice opština Prijedor do rata je živjelo 112.470 stanovnika, od kojih su preko 50% bili Bošnjaci-Muslimani. Na domak Prijedora, na obroncima planine Kozare, je mali gradić Kozarac naseljen Bošnjacima, koji je u maju 92. doživio havariju. Grad je potpuno razoren a stanovništvo pobijeno i protjerano u logore. Dvadeset godina kasnije havarija na prijedorki gradić Kozarac se nastavlja. Novi scenarij službi bezbjednosti Rs i Srbije je ponovno na djelu. U kojoj mjeri srpske službe bezbjednosti, UDBA i druge tajne službe vladaju Bosnom i Hercegovinom, nakon iskonstruisane i do maksimuma ispolitizirane afere hapšenja Predsjednika F BiH g. Budimira, potvrđuju i najnovija hapšenja bošnjačkih povratnika u Kozaracu.
A ovaj mali gradić na obroncima Kozare, u susjedstvu veličanstvenog monumenta Mrakovica podignutog žrtvama fašizma i stradalima u Kozarskoj ofanzivi 42. godine, posebno je značajan, sa sve većim brojem Bošnjačkih povratnika koji su sami obnovili svoje kuće i infrastrukturu i stvorili jedinstven raj za življenje i kao takav postali primjer uspješnog povratka izazovan drugima, što je protiv interesa vlasti Rs, naročito u Prijedoru, kojim i danas vlada srpski fašizam.

 

Isceniranim hapšenjem Bošnjaka želi se destimulisati povratak

Najnovija hapšenja izvršena u Kozarcu, čak i ako se pokažu opravdanim, veoma su indikativna, jer se u sličnom izdanju događaju svake godine pred sezonu godišnjih odmora, očito s namjerom da zaplaše prognane u dijaspori i prisile ih da radi lične sigurnosti odustanu od povratničkih nakana i od posjete svojim kućama u zavičaju. Ova hapšenja, na način kako se izvode i spektakularno predstavljaju javnosti, unose veliki strah i pometnju u sve one koji su se do sada vratili svojim kućama i kao etnička manjina pokušavaju živjeti u naseljima svojih djedova i pradjedova, koja su i sami gradili, dograđivali, obnavljali i obogaćivali infrastrukturom. U takvim bošnjačkim povratničkim naseljima Rs se još donekle mirno spava tokom ljetnih mjeseci, kada ima posjeta iz vana, ali u jesenskim i zimskim danima kada opuste ulice malo ko od povratnika može mirno spavati, jer strah je jači od sna. Ove godine zastrašivanje ima izuzetno važan dodatni motiv u namjeri da se spriječi masovan dolazak Bošnjaka iz dijaspore u vrijeme popisa stanovništva, koji potstiču bošnjačke organizacije, a otvoreno se suprostavljaju vlasti Rs.

Ciljana hapšenja Bošnjaka eliminišu nepoželjne i izjednačuju krivicu

I ne samo to. Cilj ovih i narednih hapšenja, koja će se dogoditi na području Prijedora i u Rs, je da dokažu svijetu da su i Bošnjaci na tom području potsticali i vršili zločine, od kojih su se Srbi morali samo braniti. Takvim scenarijima želi se odagnati svaka pomisao da se u Hagu ili nekoj drugoj instituciji pravde može potvrditi genocid izvršen nad Prijedorom i Prijedorčanima.
Ovo što se u BiH danas događa nije borba protiv kriminala i korupcije. To su prvenstveno ciljane akcije koje se izvode pod motom borbe protiv kriminala, trgovine drogom i nedozvoljene trgovine, a imaju prvenstveno na nišanu ličnosti iz javnog života, koje smetaju nacionalističkim političkim strukturama za ostvarivanje zacrtanih ciljeva. Borba protiv kriminala u BiH još nije pravo ni počela. Dokaz za to je da su najveći kriminalci i državni neprijatelji, o kojima se već 20 godina javno iznose optužbe od strane građana i njihovih žrtava, još uvijek slobodni, nedodirljivi i u samim vrhovima vlasti.

Poratna događanja u BiH su nastavak agresije drugim sredstvima

Ovo što se dešava sada u BiH, što se ovih dana dogodilo u nekim mjestima BiH i jučer u Kozarcu, je samo nastavak agresije započete u ratu s težnjom da se krivice izjednače. Strategija je koliko skrivena toliko i javna. To se može prepoznati u činjenici da su u svim mjestima gdje su nad Bošnjacima počinjeni zločini markirani odabrani Bošnjaci i stavljeni na tajne ili javne optuženičke liste, koje se aktiviraju u povoljno vrijeme, uz veliku pažnju medija. U delikatnijim slučajevima, koji se mogu oteti kontroli, kao što je slučaj Redžić, pristupa se likvidaciji. A ukazivanjem na Bošnjačke zločine, koji su u najvećoj mjeri iskonstruisani, neutrališu se zlodjela i zločini okupatora, u kojima je stradalo preko 150 hiljada Bošnjaka a više od milion nakon torture u logorima i okupiranim gradovima protjerano s kućnih ognjišta. Sve što se danas u BiH radi na planu sigurnosti je inercija iz Srbije preko Rs uz učestalu asistenciju sve agresivnijih službi bezbjednosti BiH. Novi procesi proganjanja Bošnjaka zasnivaju se na sve većem broju sporazuma koji se pod plaštom regionalne borbe protiv kriminala i korupcije vode protiv Bosne i Bošnjaka, u skladu sa agresorskom strategijom. Paketi optužnica pakovani u tajnim službama prepakuju se u Banja Luci ili Beogradu i šalju na provedbu na odabrane adrese. Dolaskom Fahrudina Radončića na čelo bh sigurnosti akcije sijanja straha dobile su na zamahu, a službe bezbjednosti BiH sve više djeluju kao otuđeni centar moći u funkciji naloga ili zahtjeva primljenih od drugih, što je za okupatore BiH novi adut.
Srpski zločinci se amnestiraju a Bošnjačke žrtve gone na robiju

Iako se na spisku prepoznatih ratnih zločinaca s prijedorskog kraja nalazi preko 300 zločinaca objelodanjenih javnosti, imenovanih imenom i prezimenom, da sada ih je procesirano i osuđeno samo šačica na blage zatvorske kazne, koje se dodatno skraćuju. Tužilaštva i sudski organi u proteklih 20 godina nisu našli nimalo vremena da se pozabave s ovim spiskovima. Mnoge podnesene tužbe su poturene u ladice ili odbačene, a sada se nalazi dovoljno vremena da se umjesto počiniocima zločina sudi žrtvama agresije, što omogućuje agresorima da u miru dovrše svoj pakleni naum.
Krvavi dani maja 1992. u Kozarcu

A gradić Kozarac, u kojem se sada nastavljaju hapšenja Bošnjaka, je jedno od mjesta očiglednog ali još formalno nepriznatog genocida počinjenog maja 92. nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora. U regionu više od 600 godina starog grada Kozarca, koji je do rata bio u zajednici opština Prijedor, živjelo je 27.000 građana, od čega oko 4.000 u Kozarcu. 90% su bili Bošnjaci. Kada su srpske okupatorske snage 30. aprila 1992. zauzele Prijedor, njihova vojna armada se svom silom obrušila na Kozarac. Napadom na Kozarac upravljao je general – potpukovnik Momir Talić, a operacija je izvedena pod komandom majora Radmila Zeljaje. Za napad su angažovani tenkovi Banjalučkog i Kninskog korpusa, 343. mehanizovana brigada pod komandom pukovnika Vladimira Arsića, jedinice XI Kozarske brigade i paravojne formacije, sa oko 5.000 vojnika. Kozarac je pokušala braniti TO Kozarca, na čije čelo su stali Bećir Medunjanin i drugi. Napad je počeo granatiranjem, a ispaljeno je preko 25.000 granata. Izgorjelo je i do temelja sravnjeno preko 50% kozaračkih kuća, 16 kozaračkih džamija, svi spomenici kulture i drevna Kapetanovića kula. Nakon granatiranja slijedio je prodor tenkova i pješadije, koja je palila kuće, streljala Kozarčane ispred njihovih razorenih domova i odvodila ih u prijedorske logore. Kozarčani muškarci, koji su preživjeli napad, odvedeni su u zloglasne prijedorske logore Omarska i Keraterm, a žene i starci u logor Trnopolje, pored Kozarca. U tim napadima potpuno su razorena i kozaračka sela Brđani, Bešići, Kamičani, Kozaruša, Mahmuljani, Hadžići, Jakupovići. Umjesto table na kojoj je do tada stajalo ime 600 godina starog Kozarca osvanuo je ćirilični natpis Radmilovo, po imenu zločinca Radmila Zeljaje, koji je ubio ovaj grad. Dana 27.5.92. general – potpukovnik Momir Talić slavodobitno je objavio „da je prilikom napada na Kozarac 800 ljudi ubijeno a 1.200 zarobljeno“. Narednog dana srpski mediji su izvjestili da je uništeno 50% Kozarca.

Prema još nepotpunim podacima u proljeće i ljeto 1992, u Prijedoru je ubijeno ili nestalo 5.209 osoba od čega 4.093 bošnjačke nacionalnosti. U svijet je protjerano je 50.000 Prijedorčana. Do sada je otkriveno 57 zajedničkih i pojedinačnih grobnica sa 2.200 žrtava. Za 900 žrtava se još traga, a mnogi od njih su nestali pod jalovinom rudnika željezne rude Omarska. U Kozarcu i Prijedoru nad Prijedorčanima je počinjen genocid, za koji još nema pravnog priznanja iz Haga, ali će ga morati biti.
Nakon havarije koju je maja 92. doživio Kozarac, ostaje upitno da li su oni koji su sve to preživjeli mogli uopšte ostati normalni. Svuda po obroncima Kozare ležala su tijela ubijenih Bošnjaka, dok su duge kolone žena i djece napuštale zgarišta svojih domova i odvođene u žice samo kilometar dva udaljenog logora Trnopolje.
Nakon rata Kozarac se ubrzano obnavlja, uz puno angažovanje sve većeg broja povratnika. Kao takav postao je izazovan primjer za sve potencijalne povratnike, što srpskim agresorima ne ide u prilog, jer žele okupirano područje – genocidnu Rs sačuvati etnički čistom i pripremiti je za izdvajanje.
Srpske službe bezbjednosti vladaju Bosnom

Nakon sve učestalijih najčešće montiranih hapšenja širom BiH, iz raznih razloga i pod raznim kodnim nazivima, koja se provode pod kontrolom srpskih službi bezbjednosti, uz punu participaciju policije BiH, hapšenja bošnjačkih povratnika u Kozarcu ne predstavljaju nikakvo iznenađenje i mogu se smatrati potpuno očekivanim. I ne samo u Kozarcu, već svim gradovima Rs ali i nekim drugim sredinama gdje žive Bošnjački povratnici, uključujući i mnoge destinacije svijeta. Već dugo vremena pažljivo pripremljeni i upakovani paketi u podrumima UDBE i službama državne bezbjednosti Srbije i Rs, se postepeno šalju ili čekaju znak da budu poslani na već ranije ispisane adrese bosanskih rodoljuba, svih onih koji su se u najtežim danima BiH drznuli stati u odbranu svojih kućnih ognjišta i svoje domovine. Lažni scenariji efikasniji su, učinkovitiji i brže stižu do svojih žrtava od istine, jer su pažljivo pripremljeni, pakovani i vremenski tempirani. I dok na jednoj strani Srbija predvođena licemjerjem predsjednika Nikolića svijetu glumi mirotvorstvo i kooperativnost, da spasi ono što se još spasiti može, srpske službe bezbjednosti haraju Bosnom kao po svojoj baštini.
Koji je sljedeći izbor jednookog Kiklopa?

Povodom najnovijih hapšenja u Kozarcu, svim onima koji planiraju put u zavičaj preko javnih medija već stižu upozorenja da iz lične sigurnosti preispitaju svoju odluku. U jednoj od takvih poruka piše „Bošnjačka dijasporo, počelo je hapšenje povratnika u Rs. Gdje ćete sada na ljetovanje?“ A ljetovanje je samo lijek ograničenog trajanja. Kako izliječiti ratne rane, zaliječiti ratne traume, kako ponovno na svom kućnom pragu prepoznati slobodu života, kad nam dušmani stalno rade o glavi?
Naravno, sve ovo što se nama Bošnjacima dogodilo i što nam se danas događa nije ni slučajno ni spontano. U takvim okolnostima svi koji žive u Republici srpskoj, putuju u Rs ili namjeravaju putovati imaju treba da se plaše. Nije važno što nisu ni mrava zgazili. Nikad ne mogu biti sigurni šta im je pripisano, koje zlo i koje zlodjelo, a naročito onima koji su bili uključeni u A RBiH ili onima koji su u vojnim kartonima bivše JNA bili okarakterisani kao opasni ili nepodobni.
A scenarij iz Kozarca nije ni ni prvi ni posljednji. Slični ili isti ponavljaju se od Sarajevske Dobrovoljačke, preko Brčanske malte, do neke druge adrese u okupiranoj Bosni i Hercegovini. Noć je progutala mnoge naše rodoljube a sad ih guta i dan. Ostaje nam samo da se upitamo ko je sljedeći, da kao u Kiklopovoj pećini čekamo da na nas dođe red ili da nešto preduzmemo.