“20 godina poslije”
Šukrija Meholjić je član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Uskoro, a u povodu obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici, izlazi iz štampe druga dvojezična (bosanski/engleski) knjiga karikatura pod naslovom “20 GODINA POSLIJE” / “20 YEARS LATER” poznatog bosansko-hercegovačkog karikaturiste/ilustratora Šukrije Meholjića. Izdavač ove posebne knjige – knjige svjedoka je Organizacioni odbor za obilježavanje 20. godišnjice genocida u “Zastičenoj zoni UN-a” Srebrenica. Svoje kritičke osvrte – recenzije nad ovom važnom knjigom su dali istaknuti i dokazani ljubitelji istine i pravde na Balkanu i svijetu: Sonja Biserko, predsjednica i osnivač Helšinskog odora za ljudska prava u Srbiji, prof. Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada i dr. Svein Mønnesland, profesor slavistike na Univerzitetu u Oslu, čije kratke izvode donosimo u antrafileu.
Sonja Biserko:
Karikatura je verovatno jedna od najsuptilnijih umetničkih formi koja svedoči o stanju duha u određenom društvu i vremenu. Šukrija Meholjić je svojom knjigom karikatura „20 godina poslije“ uspeo da izrazi fenomen koji posle toliko godina još uvek opstaje – poricanje i bezosećajnost. Njegove karikature precizno govore ne samo o agresorskoj (srpskoj) strani, već i o ravnodušnoj međunarodnoj zajednici, kao i o bespomoćnosti i nespremnosti lokalne sredine da se okrene budućnosti…
Emir Ramić:
A u toj umjetnosti kao novom vidu promišljanja genocida u Srebrenici u godini kada obilježavamo dvadeset godina od početka največeg zločina u Evropi poslije holokausta pojavljuje se veoma značajno djelo jednog od najistaknutijih bošnjačkih karikaturista Šukrije Meholjića, “20 GODINA POSLIJE”…… Knjigu “20 GODINA POSLIJE” preporučujem za štampanje jer će svojom porukom i poukom ne samo svjedočiti zločin genocida u Srebrenici, već će aktivirati generacije koje dolaze da upotrebom svih vrsta umjetnosti dignu glas za istinu o ovome zločinu i pravdu za njegove žrtve…
Svein Mønnesland:
Karikature nisu samo vrhunski nacrtane, već imaju političku poruku. Kroz njih možemo pratiti tragične događaje viđene očima jednog intelektualca koji ima svoj stav, koji hoće da nam kaže svoju riječ, koji ima poruku svijetu. Njegove karikature su dokaz da pero jednog umjetnika može biti efikasno oružje…. Crteži Šukrije Meholjića nas podsjećaju na sramne i tragične događaje, na cinične političare, na nesposobne diplomate. Knjiga je crna, sadržaj je trajno svjedočanstvo o crnom vremenu. Ali zato što postoji, nagovještava i zrak svjetlosti, trak nade. Da se nikad više ne dogodi!
RIJEČ AUTORA
“Sinko!
Ti ovaj tuđinski
K`o maternji jezik jezičaš.
Ako te kadgod – štogod o Srebrenici priupitaju
Najviše ćeš reći
Ako budeš šutio.
Ako budeš i ako te bude” (Halil Džananović)
Uz sve počasti i pijetet prema nevinim žrtvama, te respekt prema vrsnom poeti i njegovoj jasnoj poruci valja ovdje, ipak, reći da dok ja šutim, ti šutiš, on šuti, mi šutimo, vi šutite, oni -potencijalni arhitekti zla, u šutnji projektuju novi zločin. Tjerali su nas, a i dobrovoljno smo to činili, da kroz vrijeme i prostor šutimo i zaboravimo prethodni, pa nam se eto dogodio i jedanaesti, ovog puta najneljudskiji zločin- zločin genocida u Srebrenici. Sjeme smrti je u Srebrenici posijano, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini koja je jedna velika Srebrenica, jedna velika otvorena rana koja krvari. Bilo bi tragično da iz tog crnog sjemena iznikne zaborav. Mi nemamo pravo da to zaboravimo i zbog mrtvih, i zbog živih i zbog nerođenih, niti da istinu zatrpavamo šutnjom. Moramo stalno udarati šamar zaboravu, jer zaborav je svetionik zločincima na putu ka novom genocidu. Ko zaboravlja iznova (zaboravljeno) proživljava. Stoga je imperativ svakog istinoljubca da njeguje kulturu ličnog i kolektivnog sjećanja i svjedoči o bezumnom činu nasilja kroz različite forme umjetničkog izrazavanja i promišljanja. Umjetnost je živa memorija i najveća osveta neljudima za zločin nad nevinima. To je fluid koji kroz vrijeme najbolje prenosi poruku zločina budućim generacijama.
Ova moja nova knjiga karikatura pod naslovom “20 GODINA POSLIJE”, koja izlazi povodom tužne dvadesetogodišnjice srebreničke tragedije i dejtonskog (ne)mira, je moj skromni doprinos mozaiku kulture pamćenja genocidne agresije na BiH sa fokusom na planetarni zločin – srebrenički genocid. To je zapravo svojevrstan nastavak moje prve knjige “Pod zastitom UN-a” izdate 2007, kojom sam i dalje nastavio crtežom pratiti tešku zbilju postdejtonske BiH. Crteži su nastajali kad i događaji i kao takvi prate isti redoslijed u knjizi. Tako koncipirana knjiga ima ulogu da svjedoči, podsjeća i opominje na zlo vrijeme kad je u agresiji ubijana naša domovina a ista doubijana u nazovi miru. Vrisnuo sam koliko sam mogao, nijemo – bez riječi, da makar sebe probudim. Ko zna možda ovim malo dodirnem i savjest nekima ili ih podstaknem na razmišljanje. Možda.
Umirala je Srebrenica više puta kroz svoju dugu i burnu historiju da bi se uvijek nanovo uzdizala kao feniks iz pepela još ljepša, izazovnija i ponositija. Ali iz posljednjeg samrtnog genocidnog ljeta 1995 nikako da se oporavi. Bila je Srebrenica te `95 sama na svijetu, a Svijet u Srebrenici! Napuštena, zaboravljena i prepustena sama sebi tada, a i sada 20 godina poslije. Zašto? Zašto Svijet nije bar pokušao makar malo oprati svoju nečistu savjest većom materijalnom pomoći Srebrenici? Bar su to preživjele žrtve zaslužile. O Svijete kaži mi zašto je Srebrenica još uvijek “Sadaka siti“ i zašto još uvijek svojim većim dijelom leži u tabutu? I reci nam jednom iskreno NIKAD VIŠE!
Na kraju hoću ovdje da uputim javnu zahvalu odgovornim urednicima mnogobrojnih bh listova, magazina, portala (Bosanska pošta, Bosnjaci.net, Tacno.net, Klix, Avaz, Oslobođenje, BH magazin, Doznajemo…) kao i urednicima norveških novina (RHA, DT, BT, Aftenbladet, Aftenposten, VG, Klassekampen, Ny Tid, Adresseavisen, Vår land, Nordlys) koji su prepoznali vrijednosti poruka iz mojih crteža i pisanih tekstova te ih javno publikovali. Time su, zajedno sa pozitivnim reakcijama publike sa mojih brojnih izložbi održanih u više zemalja, jačali moju volju da istrajem u svojoj nakani.
Najtoplije se zahvaljujem uvaženim recenzentima: Sonji Biserko, predsjednici Helšinskog odbora za ljudska prava u Srbiji, profesoru Emiru Ramiću, direktoru Instituta za istraživanje genocida Kanada i dr. Svein Mønnesland, profesoru slavistike na Univerzitetu u Oslu i svim drugima na pomoći.
Veliku zahvalnost dugujem ORGANIZACIONOM ODBORU ZA OBILJEŽAVANJE 20. GODIŠNJICE GENOCIDA U „ZAŠTIČENOJ ZONI UN-a“ SREBRENICA kao izdavaču i sponzoru ove knjige.
Posebnu zahvalnost upućujem mojoj supruzi Jasminki na 20-to godisnjoj toleranciji i strpljenju.
Šukrija Meholjić