Blog

Nakon 20 godina pokreću se prvi sudski procesi protiv ratnih zločinaca za ratne zločine počinjenje nad civilnim stanovništvom na području opštine Bosanska Dubica.

Tužilaštvo BiH upravo je pokrenulo optužnicu protiv trojice Dubičana: Ćurguz Pantelije, aktuelnog Predsjednika Boračke organizacije Rs, Pralica Rade i Sljepčević Željka, pripadnika XI lake Kozarske brigade, odgovornih za ubistvo grupe prijedorskih Bošnjaka u  junu 92, koji su nakon okupacije i masakra počinjenog nad narodom prijedorskog gradića Kozarca pokušali preko dubičkih sela preći na teritoriju Hrvatske.

U optužnici Tužilaštva BiH za ubistvo: Samira Talića (1969), Hirzada Bešića (1969), Nusreta Bešića (1970), Edina Mahmuljina (1967) i Muamera Kulenovića (1963) terete  se neimenovani direktni izvršioci zločina i komandni sastav: Dragan Petković, Rade Pralica, Ćurguz Pantelija, Željko Slijepčević.  Oni su rukovodili  jedinicama  XI lake Kozarske brigade JNA, koja je  27. Juna 1992. godine u selu Sjeverovci zarobila 11 a streljala 5 Prijedorskih Bošnjaka, koji su nakon preživljenog  masakra u prijedorskom  gradiću Kozarcu pokušali  preći u Hrvatsku. U hvatanju i likvidaciji bjegunaca učestvovali su ne samo pripadnici JNA, već aktivan i rezervni sastav milicije obližnjih dubičkih sela, koji je u tu svrhu mobilisan. Najveći broj onih koji su pokušali preko dubičkog teritorija naći izlaz iz Prijedorskog pakla, u kojem su Bošnjaci i Hrvati genocidno zatirani, završili su u mreži zasjede, a za njihovu sudbinu se do danas ne zna. Nakon zarobljavanja, zarobljenici su tučeni, mučeni i vezani žicom. Prema navodima optužnice prvi je ubijen Muamer Kulenović, a onda su ubili a potom pucali u beživotna tijela Hirzada Bešića, Samira Talića, Nusreta Bešića i Edina Mahmuljina. Jedan od svjedoka ovog događaja, koji je preživio i masakr u Kozarcu, Sead Čirkin, bio je ranjen, zarobljen, razmjenjen, a kasnije se priključio Armiji BiH. Sve do danas ova i mnoga druga ubistva počinjena nad civilima na području opštine Bosanska Dubica ostala su tajna. Svih ovih godina izvršioci ovih ratnih zločina žive na području Republike srpske kao uvaženi građani i većina njih nalazi se na istaknutim  položajima u policiji, službi sigurnosti ili u izvršnim i predstavničkim organima vlasti.

Ubistva Prijedorčana na graničnim područjima prema Bosanskoj Dubici još su neistražena

Prema nekim saznanjima, na koja ukazuje  i ova zakašnjela ali neizbježna tužba BH Tužilaštva, vojne i policijske  snage bile su angažovanje pri pokolju muslimana u Prijedoru (selo Kozarac) i odvođenju civila u Prijedorske logore Omarska, Trnopolje i Keraterm, kao i tajne logore na području Bosanske Dubice. Prema tim saznanjima, masovne grobnice, kao djelo tih postrojbi nalaze se na obroncima  Kozare, u rejonu Banjsko-turističkog centra „Mlječanica“ i rejonu šumskih baraka dubičkog  Preduzeća „Šumarija “. Mnogi muslimani Kozarca, koji su u vrijeme napada na Kozarac, pokušali naći spas bijegom ka Hrvatskoj kroz dubička sela Pucari, Vojskova, Moštanica, Sjeverovci hvatani su i odmah likvidirani na lokacijama gdje su i uhvaćeni. Za utvrđivanje razmjera ovih zločina trebalo je detaljno ispitati i pregledati rejone Baraka “Šumarije” u Mlječanici, selo Međuvođe, barake u blizini manastira Moštanica i selo Moštanica u optini Bosanska Dubica. O svemu ovom govori se na str. 279. i 280. “Historije Bosanske Dubice”, autora Zijada Bećirević

U namjeri da osujeti optužbe za ove zločine, da im umanje „rejting” i pripišu ih žrtvama, kao u aktuelnom slučaju Šemsudina Mehmedovića,  policija Rs je sredinom maja ove godine prejudicirajući slučaj uhapsila i optužila za navodne zločine nad Srbima preživjele u kozaračkom masakru Samira Alukića (46) i Fikreta Hurkića (56), što je diglo na noge i alarmiralo ne samo Prijedor, već čitavu bh javnost.

 Malo pravde nakon dvadeset godina čekanja

Uz mnogo otpora i s velikim zakašnjenjem, tek nakon dva desetljeća od početka agresije na BiH, malo pravde kuca na još tvrdo zatvorena vrata gradova  regiona poznatog pod imenom Zajednica opština Prijedor. Otkrivaju se neke strogo čuvane tajne o zločinima nad Bošnjacima koji su se dogodili na tom području i spadaju maske s lica zločinaca, koji od devedesetih do danas predstavljaju glavne stubove  vlasti u entitetskom ustrojtvu Republike srpske. Ćurguz Pantelija, Pralica Rade, Slijepčević Željko su samo neki iz vrhova vlasti koji okrvavljenim rukama i prljavom savješču upravljaju životom dubičkih građana, od kojih danas samo jednu desetinu predstavljaju bošnjački i hrvatski povratnici. Na ovom primjeru može se vidjeti ko čini glavninu u strukturi  zakonodavne i izvršne i sudske vlasti genocidne Republike srpske. Civilne zasluge i vojna odlikovanja ne dobivaju se samo na lijepe oči, već za punu opredjeljenost i djelotvornost u udruženom srpskom zločinačkom poduhvatu, koji je Bosnu zavio u crno, a i danas polovinu zemlje drži u tamnom vilajetu genocida. Na osnovu takvih zasluga Dubičanac Ćurguz Pantelija postao je jedan od najmoćnijih ljudi Rs, nezamjenjivi predsjednik Boračke organizacije Rs kroz koju se počinjeni zločini ozakonjuju i izjednačavaju s odbranom zemlje.

U Prijedoru se još traga za žrtvama genocida

Na području Prijedora, udaljenog od Bosanske Dubice svega 30 kilometara (a preko planine Kozare svega dvadesetak km), tokom 92. godine ubijeno je blizu 3.500 Bošnjaka i Hrvata, od kojih je do danas identifikovano 2.082 a traga se za još preko 1.000. Među njima je više stotina građana Kozarca. Podsjećamo da je prema izjavi Momira Talića, potpukovnika JNA, tokom napada JNA na Kozarac krajem maja 92. ubijeno 800 a zarobljeno i zatvoreno u prijedorske logore 1.200 Kozarčana. Jučer je na stadionu FK “Berek“ klanjana dženaza za 48 Bošnjaka Prijedora,  a ukop izvršen u prijedorskim selima Biščani, Kamičani, Rakovčani, Rizvanovići, Hambarine, Zecovi i Čarakovo. Tijela žrtava  nađena su u nekim od stotinjak masovnih grobnica koje se nalaze na području Prijedora.

Za razliku od Prijedora, u Bosanskoj Dubici nije bilo većih ratnih dejstava, osim operacije Oluja, pa ipak je na području dvaju Dubica ubijeno oko 200 civila. Svirepi zločini nad nedužnim građanima dogodili su se već prvih dana rata. Do danas nije utvrđeno koliko je građana s područja drugih okolnih opština, prije svega Prijedora, stradalo na području opštine Bosanska Dubica, u pokušaju da prebjegnu u Hrvatsku. Za zločine počinjene nad civilima Bosanske Dubice još niko nije osuđen, a u jednom jedinom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom Prijedor protiv Stojana Zgonjanina zbog ubijstva Hazima Dautovića- Majkija, ubica je oslobođen bez suđenja.

Zločini počinjeni u Bosanskoj Dubici i dalje obavijeni velom tajni

Svirepi zločini počinjeni nad civilnim  stanovništvom Bosanske Dubice i danas su obavijeni velom tajne. Kao u filmovima jeze i strave masakrirana je hrvatska familija Košćak, bošnjačke obitelji Čustić i Hafizović, ubijen jedan od najvećih dubičkih privrednika novog vremena  Inž. Kahrić Kasim, iz čistog hira ustreljena djevojka Hilić Edita, Hazim Dautović-Majki, trgovački poslovođa Lađarević Smail, zvjerski mučeni i ubijeni u devastriranom dubičkom naselju Jošik Šahinović Husein, Skenderović Ahmet, Hajdarović Remzija, zauvjek nestali Enver Hatić, Jajčanin Jusuf zvani Juka, Džemil Krivdić, Selim Kočan, itd, itd.  Nisu podnesene optužnice ni za zločine koje su počinili poznati izvršioci. Niko nije odgovarao ni za naredbodavnu kao ni za izvršnu ulogu za zatvaranje i mučenje, progon dubičkih Bošnjaka i Hrvata u lokalne logore i logor Manjača, za miniranje, palenje i rušenje starih bosanskih kuća i  privrednih objekata u vlasništvu Bošnjaka i IVZ.

Prve zasluge optuženi sa optužnice stekli na ratištima u Hrvatskoj   

A svoju zločinačku aktivnost, već prvih dana rata, neki od gore optuženih predstavili su na području Hrvatske, gdje su jedinice XI Kozarske brigade predvođene Slijepčević Milinkom, Ćurguz Pantelijom i nekim drugima vršile napad na hrvatske gradove Pakrac i Lipik. Milinko Slijepčević je kao komandant artiljerijske jedinice XI Kozarske brigade stacionirane na visu Omanovac u općini Pakrac gotovo porušio poslovne i stambene objekte i Pakračku bolnicu. Napade njegove jedinice na Derventu, uglavnom na civilne objekte, prenosile su srpska TV Banja Luka i interna TV Bosanska Dubica. Za stečene zasluge Slijepčević je tada prebačen na novu komandnu dužnost u komandu Prijedorske brigade.

Slične zločine u artiljerijskim napadima po gradovima Bosanske posavine: Derventi, Odžaku, Gradačcu vršili su četnici pod komandom Ćurguz Pantelije, ranijeg radnika dubičke Opštinske uprave, koji je naređenja dobivao direktno od pukovnika srpske vojske poznatog po nadimku “ Lisica“, što su dokumentovale i kamere Srpske TV snimcima artiljerijskog rušenja civilnih objekata u Derventi, Odžaku i Gradačcu. Za ratne zasluge Ćurguz dobiva razna priznanja, a nakon rata postaje predsjednik Boračke organizacije Rs.

Najodgovorniji za ratne zločine su u vrhovima entitetske vlasti Rs

I ovaj Dubički slučaj nam pokazuje gdje se skrivaju najodgovorniji izvršioci zločina počinjenih u vremenu od 92 do 95. na području BiH. Skrivaju se u vrhovima vlasti. Dok god se ne raskopaju korumpirana gnijezda izvršne zakonodavne i sudske vlasti BiH, prije svega u entitetu Rs, gdje neprikosnoveno vlada Dodikov klan,  počinioci zločina i razni kriminalci iz nižih nivoa vlasti neće doći na optuženičke klupe i odgovarati za počinjene zločine. Zaštićena svojim visokim položajima i dopunjavana  samo poslušnicima  Dodikova vlast se održava u lancu, koji se se sve jače steže o vrat naroda. A Dubičanac Ćurguz Pantelija, kojeg iz milja zovu Dodikovim pionirom, je samo karika koja učvršćuje i održava čvrstim lanac zločinačke klike u genocidnoj Rs.

Zločini počinjeni nad Prijedorčanima neće ostati nekažnjeni

Ipak, sa ovom prijavom, koju Tužilaštvo BiH nakon 20 godina pokreće protiv naredbodavaca i izvršilaca teškog zločina nad prijedorskim Bošnjacima u dubičkom selu Sjeverovci, u porodicama žrtava rađa se tračak nade da zločini počinjeni na području regije Prijedor ipak neće ostati nekažnjeni. Malo po malo, spašće maske sa lica okorjelih zločinaca i oni će ulogu srpskih heroja koju tako uspješnio glume svih ovih poratnih godina morati zamjeniti pateničkim izrazom, kakav sve ubjedljivije vidimo na licu njihovog duhovnog vođe, jednog od najvećih zločinca ovog vremena Radovana Karadžića. Samo raskrinkavanje  zločinaca i pravedno kažnjavanje zločina može skinuti veliki teret sa sviju nas i omogućiti nam bolji i sretniji život, sa vedrijim pogledom na budućnost.

Burlington, Jula 22, 2013

Zijad Bećirević