“U sjećanje žrtvama višegradskog genocida: Neka istina dovede do pravde.”
Danas stavljam vijenac na mezarju Stražište u znak sjećanja na žrtve genocida u Višegradu. Ovaj izvještaj sam realizirao u saradnji sa Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu te Instituta za istraživanje genocida iz Kanade, a bosansko-američkog Instituta genocida i edukacijskog centra iz Čikaga. Koristim ovu priliku da im se zahvalim im na podršci.
U maju 2012. godine, šezdeset duša je ukopane na Stražištu. Njihovi ostaci su ekshumirani iz rijeke Drine i jezera Perućac u augustu 2010. U to vrijeme, popravci na obližnjoj brani izazvali su pad vodostaja rijeke. Stoga je postalo moguće po prvi put, a možda i posljednji, naći žrtve koje su ubijene na osmanskom mostu i bačene u rijeku 1992. godine.
Možda su počinitelji mislili da su sakrili dokaze o njihovim zločinima jednom i zauvijek. Međutim, zahvaljujući herojskim naporima Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine i Međunarodne komisije za nestale osobe, kosti žrtava pronađene su u koritu rijeke. Znam to jer sam se pridružio vladinom timu za ekshumaciju i sam sam svjedok otkrića ljudskih ostataka. To su bili vrlo žrtve koje su ukopane na Stražištu, a u čije sam sjećanje došao danas u Višegrad.
Važno je napomenuti da su brojni građani nesrpske nacionalnosti u Višegradu pretrpjeli mnoge zločine za vrijeme genocidne agresije 1992-1995. U dva navrata bošnjačke žene, djeca i starci su potrpane u kuće koje su nakon toga spaljene do temelja. Oni su nestali u plamenu. Ovi slučajevi ostat će zapamćeni kao tragedije u Pionirskoj ulici (14. juna 1992) i Bikavac (27. juni 1992).
U slučaju presude dvojici počinitelja, predsjednik MKSJ, sudac Patrick Robinson je napisao da je “U isuviše dugoj, tužnoj i jadnoj povijesti čovjekove nehumanosti prema čovjeku, požari u Pionirskoj ulici i Bikavacu moraju imati visoki rang. Potkraj dvadesetog stoljeća, stoljeća obilježeno rata i krvoprolića na kolosalnih razmjera, ovi strašni događaji se ističu po svojoj pokvarenosti, radi očitog umišljaja i pripreme, kroz zamke i zaključavanje žrtve u dvije kuće, što ih je učinilo bespomoćnim u buktinji koja je uslijedila, a za stupanj boli i patnje nanesene žrtvama, kao što su živa spaljena. Postoji jedinstvena vrsta okrutnosti i sakrivanja tragova pojedinih žrtava koja podižu zapravo stepen ozbiljnosti koji se pripisuje ovim zločinima.”
U Višegradu su se nalazili i najzloglasniji pritvorni centri i kampovi za silovanja. Također, najveći postotak žrtava u Višegradu bili su žene i djeca.
Danas se sjećamo višegradskih žrtava, kao što se sjećamo žrtava srebreničkog genocida iz jula 1995 . godine, kao i prijedorskih žrtava iz poznatnih ratnih logora u Omarskoj, Keratermu i Trnopolju. Sjećamo se i brojnih drugih žrtava ratnih zločina od Bihaća do Sarajeva, od Mostara do Bijeljine.
Danas mi osuđujemo politiku negiranja genocida u Višegradu i entitetu Republika Srpska, danas na mezarju u Stražištu. Ono se oslikava u poruci na mezarju gdje stoji: “U sjećanje žrtvama višegradskog genocida: Neka istina dovede do pravde.”
Želimo odati priznanje građanima i aktivistima koji su podigli ovaj memorijal i uredili mezarje, kako bi ono govorilo istinu o genocidu. Ti građani su nas inspirirali zato što su oni ostavili svoja srca otvorenim i nadu da će istina dovesti do pravde. Zahvaljujemo im na hrabrosti, a našim dolaskom ovdje mi stajemo uz njih i branimo pravo svih izbjeglih i raseljenih lica na povratak u njihove kuće bez straha od zastrašivanja, proganjanja i diskriminacije.
Izražavamo nadu za budućnost i jedinstvenu multikulturalnu Bosnu i Hercegovinu, koja će funkcionirati kao demokratsko društvo, poštujući vladavinu prava i uz punu integraciju sa regijom. To dugujemo i žrtvama genocida u Višegradu.
S poštovanjem,
David Pettigrew, doktor nauka,
Profesor filozofije, Southern Connecticut State University,
Nadzorni odbor – Yale University Genocide Studies Program,
Međunarodni tim eksperata Instituta za istraživanje genocida u Kanadi
Bosansko-američki Insitut i edukacijski centar o genocidu u Čikagu
Prof. dr. David Petigrew i prof. dr. Smaic Čekić, hvala vam za vasu stalnu borbu za istinu o zločinima u Bosni i Hercegovini i pravdi za žrtve tih zločina.
