Australia adopted Srebrenica Resolution

Parliament of Australia adopted the Motion Srebrenica Remembrance Day
Parliament of Australia adapted Motion, acknowledging the events of the genocide at Srebrenica in 1995 and calling for every July 11 to be recognised as Srebrenica Remembrance Day.
Motion
The order of the day having been read for the resumption of the debate on the motion of Mr Danby—That this House notes that:
(1) on 11 July 1995, the Bosnian town of Srebrenica which was at that time proclaimed a Protected Zone by a United Nations Security Council Resolution of 16 April 1993, fell into the hands of the Army of Republika Srpska, led by General Ratko Mladic and under the direction of the then President of the Republika Srpska, Radovan Karadzic;
(2) from 12 July 1995, the Army and the Police of Republika Srpska separated men aged 16 to approximately 60 or 70 from their families;
(3) Bosnian Serb forces killed over 7,000 Bosnian Muslim men following the takeover of Srebrenica in July 1995;
(4) all the executions systematically targeted Bosnian Muslim men of military age, regardless of whether they were civilians or soldiers;
(5) the acts committed at Srebrenica were committed with the specific intent to destroy in part, the group of Muslims of Bosnia and Herzegovina;
(6) these were acts of genocide, committed by members of the Army of Republika Srpska in and around Srebrenica from about 13 July 1995;
(7) these findings have been confirmed by the International Court of Justice and the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia through final and binding judgments; and
(8) the House should recognise 11 July as Srebrenica Remembrance Day in memorial of the genocide at Srebrenica in July 1995, 1:25:20 PM—
Debate resumed by Mr Danby who moved, by leave, as an amendment—That paragraph (8) be omitted with a view to substituting the following words:
(8) the anniversary of the Srebrenica genocide, 11 July, should serve as a time to remember the victims, 1:25:53 PM.
Seconder. Mr Perrett, 1:26:34 PM
Question—That the amendment be agreed to—put and passed, 1:27:01 PM.
Question—That the motion, as amended, be agreed to—put and passed.

16. februara 2012, Parlament Australije je jednoglasno izglasao Rezoluciju o Srebrenici, dokument u kojem je u osam tačaka sažeta suština srebreničkog genocida.

Dok su se australski parlamentarci spremali da usvoje Rezoluciju, Srbija je učinila sve što je mogla kako bi spriječila usvajanje Rezolucije u ponuđenoj formi. U tu svrhu Tadićeva diplomacija je posegnula za istim onim masama i institucijama koje su tako zorno, što u ljudstvu što u logistici, učestvovale u onome o čemu Rezolucija govori. Odmah nakon što je obznanjena nakana Australije da izglasa Rezoluciju o Srebrenici, aktivirana je Ambasada Srbije u Kanberi, odnosno ambasadorica Neda Maletić, te na noge dignuta Srpska pravoslavna crkva i nemala srpska dijaspora. Povedena je prava kampanja protiv Rezolucije – uz peticije, pritisak na parlamentarce, medijsko bombardiranje, dodvoravanje opozicionim strankama i srbovanje na javnim mjestima – kako bi se spriječilo ozvaničenje istine o Srebrenici u Australiji, u kojoj se skrasilo i oko hiljadu preživjelih Srebreničana.

Koliko je Srbiji bilo važno da Rezolucija ne prođe, u prilog govori i činjenica da se, kao slučajno, u Australiji iznenada obreo i potpredsjednik Vlade Srbije Ivica Dačić. Jedino što se zna da je ovdje radio jeste da je u pratnji Maletićke obilazio parlamentarce i ministre, kako one na vlasti tako i one u sjeni, odvraćajući ih od usvajanja “pogrešne” Rezolucije. U predasima između uzaludnog obijanja vrata australskih parlamentaraca, Dačić je našao vremena i da napali široke srpske mase u Australiji poznatom retorikom negatora genocida. Iako je dobar dio tih masa poznat po svom političkom angažmanu, oličenom u nasilnim i ultranacionalističkim ekscesima u Australiji, Dačić im je zamjerio na nedovoljnom uplitanju u politiku Australije, izjavivši za beogradski Danas: “U susretu sa našim predstavnicima u Australiji isticao sam da naša dijaspora može bolje da se organizuje, jer ih ima više od 100.000, a druge dijaspore, kojih ima manje, imaju više političkog uticaja.” A znano je da je, u skladu s instrukcijama i željama iz matice, srpska dijaspora itekako vidljiva u Australiji – što po četničkoj ikonografiji i redovnom nasilju na Australia Open, što po veličanju ratnih zločinaca Mladića i Karadžića na javnim mjestima poput onog na stadionu F. C. Victory prošle godine, kada su dospjeli u policijske marice i na prve stranice svih australskih medija.

Umjesto da smiri strasti razularene dijaspore, te da podvije rep po povratku u Srbiju, Ivica Dačić je ponosno izjavio: “Pokušao sam da sprečim usvajanje rezolucije u australijskom parlamentu.” Htijući valjda da kaže, kako se za ovakve “časne” stvari, tj. negiranje genocida, vrijedi boriti čak i na drugomUmjesto da smiri strasti razularene dijaspore, te da podvije rep po povratku u Srbiju, Ivica Dačić je ponosno izjavio: “Pokušao sam da sprečim usvajanje rezolucije u australijskom parlamentu.” Htijući valjda da kaže, kako se za ovakve “časne” stvari, tj. negiranje genocida, vrijedi boriti čak i na drugom kraju svijeta i kad se gubi.