Počast i suze za žrtve genocida u Srebrenici
Jolie: Ova zemlja će uvijek biti bliska mom srcu
Genocid u Srebrenici i Bosni i Hercegovini je dokaz da čovjek, nacija, civilizacija, istina i pravda i poslije holokausta nisu pobjedili zlo i zločince.
Genocid u Srebrenici nije stvar ničijeg mišljenja. To je sudski priznata i dokazana činjenica od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde.
Genocid u Srebrenici je najveće masovno ubojstvo u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Nakon pada Srebrenice u ruke srpskih agresorskih vojnih i policijskih snaga, iste su tom prilikom masakrirale više od 8.000 nenaoružanih muškaraca iz oblasti Podrinja koji su tragajući sa spasom od agresora mislili da su našli utočište u Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenici. Srpske agresorske i zlocinacke snage su preuzele kontrolu nad tom navodno zaštićenom zonom i nasilno deportovale žene, djecu i starije osobe, a zarobile Bošnjake muškarce starije od 16 godina i sve ih likvidirali i pokopali u masovne grobnice. U mnogo slučajeva su masakrirana tijela raznosili na različita mjesta da bi prekrili tragove genocida. Internacionalna komisija za nestale osobe koristi DNK testiranje u svrhu identificiranja tih žrtava i do sada je pozitivno identificirala više od 6.490 osoba.
U jednoglasnoj presudi u slučaju Krstić, 2004. godine, Internacionalni krivični tribunal za područje bivše Jugoslavije (nadalje, Tribunal) presudio je da masakr nad Bošnjacima u enklavi Srebrenica predstavlja genocid. Theodor Meron, predsjednik Tribunala, tada je rekao: ¨Nastojeći nasilno eliminisati bošnjačku populaciju, vojno-policijske snage Srba su počinile genocid. Njihov cilj je bio da potpuno eliminišu vjersko nacionalnu grupu od 40.000 Bošnjaka koji su živjeli u Srebrenici i koja je bila simbol Bošnjaka u BiH. Oni su zarobili sve muškarce, vojnike i civile, stare i mlade, uništili njihove lične stvari i elemente njihove identifikacije, i namjerno i sustavno ubili samo na temelju njihovog nacionalno–vjerskog identiteta.¨
U februaru 2007. se Internacionalni sud pravde, organ Ujedinjenih nacija poznat i kao Svjetski sud, u svojoj presudi složio sa presudom Tribunala i potvrdio genocid u Srebrenici, obrazlažući: ¨Internacionalni sud pravde zaključuje da zločinačka djela počinjena u Srebrenici spadaju pod članak II (a) i (b) Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida. Zločini su urađeni sa specifičnom namjerom da se potpuno uništi nacionalna grupa Bošnjaka u BiH kao takva, i u skladu s tim da su djela genocida počinjena od agresorskih, vojno–policijskih snaga Srba u Srebrenici oko jula 1995.¨
Tri godine prije genocida u Srebrenici, Srbi su uništili 296 muslimanskih sela i pobili najmanje 3.166 Bošnjaka, uključujući žene, djecu i starce, u Srebrenici i okolnim opštinama Bratunca, Vlasenice, Rogatice i Višegrada. Već 1993, U.N. je zaključio da se odvija usporeni proces genocida u Srebrenici. U julu 1995, Srbi su sistematski strijeljali preko 8,000 bošnjačkih dječaka i muškaraca, a na stotine žena i djevojčica brutalno silovali.
