Ratni zločinac i bivši general Vojske Republike Srpske Zdravko Tolimir je preminuo u Hagu
Tolimir je sudjelovao u udruženom zločinačkom poduhvatu političkog, vojnog i policijskog vodstva entiteta Republika Srpska, čiji su ciljevi bili masovno ubijanje i prisilno uklanjanje Bošnjaka iz Srebrence, odnosno Istočne BiH. Presudom Tolimiru je potvrđeno da masovna ubistva Bošnjaka Srebrenice te protjerivanje, zlostavljanja i patnje civila predstavljaju genocid, jer su imali za cilj uništenje bošnjačkog stanovništva. Genocid se u Istočnoj BiH dogodio prema „Direktivi 7“, potpisanoj od predsjednika entiteta Republika Srpska Radovana Karadžića optuženog za genocid, a koju su provodili zapovjednici Vojske entiteta Republika Srpska među ostalim i Tolimir u svom obavještajno-sigurnosnom sektoru u Glavnom štabu. Direktiva 7 je prema zaključcima Raspravnog vijeća imala za cilj stvaranje nemogućih uvjeta u enklavama, među ostalim i zaustavljanjem humanitarne pomoći. Tolimir je proveo zapovijed predsjednika entiteta Repubka Srpska Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića, optuženih za ratne zločine i genocid, da svi muškarci Bošnjaci iz Srebrenice budu ubijeni. Presuda Tolimiru je značajna za buduće generacije koje samo na istini i pravdi mogu graditi bolju bosanskohercegovačku, pa samim tim i evropsku i svijetsku budućnost. Istovremeno presuda nosi snažnu poruku i pouku agresorima na Republiku BiH da se zločin potiv države i njenih građana ne isplati. Presuda je i najbolji odgovor negatorima genocida. Presudu Tolimiru kojom je potvrđen udruženi zločinački poduhvat kao doktrina za izvođenje genocida treba uzeti kao početak kraja kulture nekažnjavanja zločina genocida, te kao činjeničnu i pravnu kvalifikaciju u predmetima protiv optuženih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Bez obzira na pravosnažnu presudu Tribunala u Hagu, Tolimir je za politički establišment entiteta RS heroj. Tako se ne gradi budućnost BiH u kojoj istina i pravda imaju značajno mjesto.
Genocid, zločin države izvršen s namjerom da se potpuno ili djelimično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao takva, ima dugoročne, transgeneracijske posljedice na preživjele žrtve genocida i društvo u cjelini. Od 1992. do 1995. pred očima svjetske javnosti u Republici Bosni i Hercegovini, zemlji s dugom i zapaženom tradicijom kulturnih različitosti, multietničnosti i otvorenosti prema drugima, izvršena je agresija od strane država Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i Republike Hrvatske, koje su, pored zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva, u svim okupiranim mjestima u Republici Bosni i Hercegovini i gradovima u opsadi, izvršile masovna i pojedinačna ubistva i ranjavanja te druge oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i genocid.
Institut za istraživanje genocida, Kanada
