Reakcija podpredsjednika Skupštine RS Makedonije, Zećira Ramčilovića na dodjeljivanje Medalje zasluga za narod za zasluge stečene u borbi protiv neprijatelja od strane člana predsjedništva BIH, Milorada Dodika
Zećir Ramčilović je član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada.
Povodom obilježavanja Dana srpske zajednice u Makedoniji došlo je više zvaničnika iz regiona, između kojih generalni sekretar predsjednika Srbije, Nikola Selaković i član predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik koji su došli na poziv Organizacionog odbora Svetosavske akademije. Prisustvo člana predsjedništva BIH, Dodika zbog njegovih stavova o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, kao i zbog određenih špekulacija u javnosti izazvao je revolt kod bošnjačke zajednice u Makedoniji. Ipak činjenice pokazuju da je najveći broj reakcija pogrešan. Činjenica je da je Dodik jedan od članova predsjedništva Bosne i Hercegovine, sviđalo se to nekom ili ne, da se odazvao na poziv Organizacionog odbora Svetosavska akademije, i da mu je isti odbor dodijelio povelju. Sve drugo su špekulacije i ne trebaju se vezati sa državnim institucijama RS Makedonije.
Na žalost ono što nije špekulacija, a predstavlja klasičnu manipulaciju i eksploataciju patnje žrtava u političke svrhe i relativiziranje genocida u Bosni i Hercegovini je dodjeljivanje Medalje zasluga za narod porodici pripadnika tadašnje t.z. Vojska Republike Srpske, G.N. za zasluge stečene u borbi protiv neprijatelja od strane člana predsjedništva BIH, Dodika. Tom prilikom su “saborci” G.N., pripadnici Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske uručili Dodiku monografiju o ratnom putu ovog bataljona. Sve ovo u Skoplju, u Makedoniji.
Postoje i formalni razlozi zbog kojih član predsjedništva BIH, Dodik ne treba dodjeljivati odlikovanja koja su u ingerencijama manjeg bosanskog entiteta RS-a, posebno ona koja vrijeđaju druga dva konstitutivna naroda BiH. Ali, taj formalni dio je problem o kome treba razgovarati Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i institucije BIH. Drugi je veći problem i ja ne samo kao poslanik, već prije svega kao čovjek osuđujem ovaj čin člana predsjedništva BIH, Dodika sa kojim na bol i patnju onih koji su izgubili svoje najmilije se veliča jedina vojska u svijetu koja je osuđena za genocid pred Haškim tribunalom, a time po ko zna koji put se negira genocid u Bosni i Hercegovini. Ta Vojska Republike Srpske je počinila genocid koji je 2001. godine potvrdio Međunarodni sud za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY), a zatim 26. februara 2007. i Međunarodni sud pravde(ICJ). Evropska Unija i druge države su donijele i više rezolucija o genocidu u Bosni i Hercegovini, uključujući i rezoluciju Skupštine Republike Makedonije u 2010. godini. Dokazano je da je Vojska RS-a ispalila sve granate kojima su ubijene hiljade Sarajlija, uključujući i Markale u najdužoj opsadi Sarajeva od 1300 dana, ubijanja u Bijeljini, zločini i genocid u Doboju, Foči, Višegradu, Masakr na Kapiji poznat i kao Zločin nad tuzlanskom mladošću i mnogi drugi, i oni najteži pokolji u Prijedoru i genocid u Srebrenici. Presudama je Vojska Republike Srpske označena kao realizator genocida, a njeni najviši komandanti su osuđeni za genocid i druge zločine na visoke kazne zatvora, uključujući i ratne zločince generala VRS-a, Ratka Mladića i vrhovnog komandanta VRS-a, Radovana Karadžića koji su osuđeni na kaznu doživotnog zatvora.
Na žalost ovo je samo jedna u nizu zloupotreba u političke svrhe. Posljednjih godina vrlo je rasprostranjeno javno negiranje genocida, u kojem učestvuju najviši politički predstavnici. Ako hoćemo graditi povjerenje, a moramo onda se moramo uzdržati od činova javnog veličanja vojnih i paravojnih formacija koje su počinile genocid kao što je to ovog puta uradio član predsjedništva BIH, Dodik. Postoje drugi načini sa kojim će se voditi računa i pomoći i učesnicima rata u Bosni i Hercegovini koji nisu počinili zločine, bez paradiranja i provociranja. Građani Bosne i Hercegovine žele izgraditi zajedničku i bolju budućnost, a ona je moguća samo sa istinom i pravdom. Suočavanje sa istinom i spremnost za priznanje istine jedini je put ka ponovnoj izgradnji međusobnog pomirenja kao preduslova trajnog mira i stabilnosti na samo u Bosni i Hercegovini, već i u cijelom regionu.