Saopćenje 38 bošnjačkih organizacija

crna-gora-Bosnjaci_u-lancima1

 

Saopćenje za javnost 38 bošnjačkih organizacija iz SAD, Kanade, Njemačke, Belgije, Holandije, Luksemburga, Francuske, Austrije, Švajcarske, BiH, Kosova i Srbije u povodu nacrta „Zakona o suradnji Crne Gore sa iseljeništvom“

BOŠNJACI NE PRIHVATAJU ZAKON ZA POLIRANJE RUŽNE SLIKE CRNE GORE

Vlada Republike Crne Gore
Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija

na ruke ministru Igoru Lukšiću

-preko Predsjednika radne grupe za izradu
Zakona o saradnji Crne Gore sa iseljeništvom,
državnog sekretara za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore gosp. Vladimira Radulovića

Zahtjev za obustavu diskriminacije Bošnjaka , Albanaca i ostalih nacionalnih zajednica kroz
nacrt Zakona o saradnji Crne Gore sa iseljeništvom

Poštovani gospodine ministre,

U ime 40-tak udruženja i organizacija građana porijeklom iz Crne Gore, upućujem Vam predmetni zahtjev uz molbu da ga razmotrite i prioritetno uzmete u proceduru. Mislimo da je neupitan interes Crne Gore da sa bošnjačkom i albanskom dijasporom gradi partnerske odnose, koji su brojčano najveće i ekonomski najjača zajednice. Taj isti interes je prepoznat i u organizacijama ovih zajednica u dijaspori koje ovom prilikom pozivaju na saradnju uz puno međusobno uvažavanje. Pored nepobitno dobrih rješenja sadržanih u nacrtu spornog zakona, u kratkim crtama smo iznijeli primjedbe zbog nedopustivih prijedloga kojim se crnogorska etnička zajednica u iseljeništvu namjerava izdići na veći nivo u odnosu na ostale.

Mi potpisnici ovog zahtjeva nećemo nikada pristati na podređenu ulogu zbog naše nacionalne ili vjerske pripadnosti tako da, ukoliko izostane adekvatan odgovor na našu ponuđenu saradnju oko iznalaženja rješenja po mjeri i nacionalnih zajednica Bošnjaka i Albanaca, zatražićemo zaštitu svojih interesa u svjetskim centrima moći, kako bi se u zemljama sa razvijenom demokratskom tradicijom spriječilo klasifikovanje gradjana na one prvog i drugog reda.

Zahtijevamo da se odustane od donošenja ovog zakona na brzu ruku te da se u saradnji sa autentičnim predstavnicima naših zajednica, upriliče javne rasprave koje bi se održale u New Yorku, Luksemburgu ili Briselu, Evropa, kao i jedna u Turskoj s obzirom da više miliona Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka živi u ovoj zemlji sa kojom Crna Gora sada njeguje dobre odnose, zahvaljujući ponajviše aktivnostima iz dijaspore u ovoj zemlji iz koje sve više investitora dolazi na naše prostore i time doprinose ekonomskom razvoju Crne Gore i regionu.

INICIJATIVNI ODBOR
za stav bošnjačke dijaspore povodom nacrta zakona o saradnji sa iseljeništvom
Zaim Čelebić, predsjednik HG Sandžak-Euregio
Dr. Mersim Ziljkić, New York, USA
Zaim Čelebić, Aachen, Njemačka
Mirsad Kuburović, Den Haag, Holandija
Muhamed Ćeman, Luksemburg
Mr. Mevlida Rovčanin, Sarajevo, BiH
Mihat Mujović, Beč, Austrija
Šefadil Ličina, Pariz, Francuska
Izet Osmanović, Cirih, Švajcarska
Sahit Kandić, Vitomirica, Kosovo

Povodom pokretanja javne rasprave oko nacrta “ZAKONA O SARADNJI CRNE GORE SA ISELJENIŠTVOM”, 38 organizacija Bošnjaka iz 12 zemalja Evrope i Sjeverne Amerike, građana porijeklom iz Sandžaka te cjelokupne Crne Gore, okupili su se oko inicijative za zaštitu svojih vitalnih nacionalnih i građanskih interesa.

SUMNJAMO U ISKRENE NAMJERE: Naglašavamo, navedenim nacrtom pomenutog zakona čije usvajanje se očekuje u prvom kvartalu ove godine, prema našeim informacijama zakazane su javne rasprave samo u jednoj opštini u južnom Sandžaku, te u Podgorici i Baru, dok niti jedna rasprava nije zakazana u gradovima država zapadne Evrope, Sjeverne Amerike…, u kojima živi najveći dio emigrantske bošnjačko (i albanske) populacije kao i drugih etničkih zajednica porijeklom iz Crne Gore, što navodi na sumnju u iskrene namjere predlagača zakona, te da će odnos države prema Bošnjacima i drugim, etničkim zajednicama ostati nepromijenjeni.

INŽINJERING RATNOG REŽIMA: Opšte poznata činjenica je da je do posljednjeg velikog talasa iseljavanja Bošnjaka došlo usljed flagrantnog kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda uz aktivnu ulogu države prema pripadnicima ovog naroda, te da je zbog takve (ratne) politike svrstavanja ostalih nacionalnih zajednica u inferiorni položaj prema tada većinskoj crnogorskoj, ogroman broj Bošnjaka i Albanaca zatražio azil i spas u državama Evrope, Amerike, Australije… I pored negativnih iskustava sa politikom uzdizanja jednog naroda, ponuđenim rješenjima spornog zakona favorizuje se crnogorska etnička zajednica, što nije u skladu sa modelom građanskog okvira te proklamovanim načelima mulitikulturalnosti i multietičnosti društva. Svjedoci smo da na putu evroatlantskih integracija zvaničnici Crne Gore vješto zloupotrebljavaju ove atribute svojstvene demokratskim društvima sa tradicijom njegovanja dobrih međunacionalnih i međuvjerskih odnosa, nastojeći da takvim inžinjeringom ispoliraju ružnu sliku Crne Gore nastalu tokom ratnih 90-tih, a koja se ni dan-danas nije suštinski promijenila. Isto kao i prije 20 godina, tako i danas, pokušava se uspostaviti odnos koji bi jednoj nacionalnoj zajednici dao viši status u odnosu na druge nacionalne zajednice. Takva politika koja uzgred rečeno i nije novina, u zadnjih sto godina dovela je do radikalnih migracionih kretanja izazvanim uglavnom nepoštovanjem osnovnih ljudskih prava i sloboda države Crne Gore prema svojim građanima, Bošnjacima, Albancima i dr., koji danas naseljavaju stotine država na svim kontinentima, bez institucionalne brige prepušteni sami sebi.

ISKRIVLJENA SLIKA DRUŠTVA: I pored ovakvog odnosa države Crne Gore, vjerujući u konačno sazrelu demokratsku svijest svih njenih građana, baš Bošnjaci i Albanci su skoro plebiscitarno izjasnili se za uspostavljanje punog državno-pravnog kapaciteta Crne Gore u njenim AVNOJ-evskim granicama. Umjesto ispunjavanja obećanja o punoj ravnopravnosti Bošnjaka u samostalnoj Crnoj Gori, o afirmaciji Sandžaka kao savremene evropske prekogranične regije, o afirmaciji kulturnih i nacionalnih posebnosti ovog naroda, svjedoci smo pokušaja traženja “podobnih” a u stvari labilnih pripadnika iz njihove zajednice, kako bi se statističkim prikazom potkrijepila iskrivljena slika društvene stvarnosti Crne Gore.

POTPUNA JEDNAKOST: Mi potpisnici naglašavamo, ukoliko Crna Gora želi da gradi partnerski i konstruktivan odnos sa svojim građanima ili onima koji su porijeklom iz Crne Gore, svejedno privremeno ili stalno nastanjenim u inostranstvu, u prvoj liniji bi trebala razvijati dobre odnose sa autentičnim predstavnicima svih nacionalnih zajednica, posebno što predloženi zakon odustaje od građanskog karaktera izdvajanjem nacionalne zasebnosti jednog naroda. Svaki drugi pristup bit će okarekterisan kao pokušaj nametanja asimilacije, za što organizacije – potpisnice ovog saopštenja, neće imati razumijevanje. Konačno, mora sazrijeti svijest o potpunoj jednakosti među svim građanima Crne Gore, tako da barem mi koji živimo po pravilima razvijenih demokratskih društava u zemljama zapadne Evrope, SAD, Kanade, Australije i širom svijeta, nećemo dozvoliti ponižavanja svrstavanjem u građane drugog reda. U našim novim domovinama imamo prilike i mogućnosti da tako nešto osujetimo, te već sada saopštavamo, da ćemo odlučno stati u odbrani naših nacionalnih interesa, posebno kada je u pitanju zakon koji treba da se sprovodi i na teritorijama demokratskih država.

AFIRMACIJA NACIONALNIH IDENTITETA: Obavještavamo javnost, i podcrtavamo zvaničnicima u Crnoj Gori, bošnjačka i albanska zajednica su zainteresovane za razvoj Crne Gore kao istinskog demokratskog i prosperitetnog društva u kojem će biti priznata sva prava i građanske slobode svih građana bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku ili bilo koju drugu pripadnost ili orijentaciju. U takvom društvu smatrat ćemo da su sazreli uslovi za apsolutnu afirmaciju nacionalnih identiteta svih zajednica, što je posebno važno sa aspekta bošnjačke i albanske iz razloga njihovog neravnomjernog razvoja posebno izraženog tokom prošlog vijeka.

Zato naglašavamo, u doradi “Zakona o saradnji CG sa iseljeništvom” trebaju biti uključeni autentični predstavnici bošnjačkih i albanskih iseljeničkih organizacija, koji žive u zemljama zapadne Evrope, SAD… To je put da isti zakon bude prihvaćen od strane potpisnika ovog saopštenja, a ne nametnut od strane zvaničnika i njihovih poslušnika i koalicionih partnera.

Potpisnici saopštenja:

1. Zaim Čelebić, HG Sandžak-EUREGIO, Evropska Regija Maass-Rhein/ DE/BE/NL
2. Bilal Memišević, Odbor za dijasporu i povratak, Svjetski bošnjački kongres
3. Mr. Hamdija Čustović, Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike – SAD
4. Prof. Emir Ramić, Instituta za istraživanje genocida – Kanada
5. Esad Krcić, glavni urednik web magazin Bošnjaci.net, New York – SAD
6. Mirsad Kuburović, Zajednica bošnjačke dijaspore (ZBD), Den Haag – Holandija
7. Mr. Mevlida Rovčanin, Odbor za porodicu i demografiju, Svjetski bošnjački kongres, Sarajevo – BiH
8. Muhamed Ćeman, Identitet.lu, Bošnjački web-portal – Luksemburg
9. Ahmet Ahmatović, Zajednica sandžačke dijaspore Njemačke, Kassel
10. Smajle Srdanovic, rukovodilac Predstavništva za Sandžak u SAD – New York
11. Faruk Ličina, Bošnjalka kulturna zajednica Luksemburg
12. Fuad ef. Šabović, Islamski centar Monticello – New York, USA
13. Ago Kolenović, predsjednik Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku, SAD
14. Elifa Kriještorac, Udruženje Bošnjakinja Evrope (UBE), Frankfurt-Njemačka
15. Šefadil Ličina, Zajednica sandžačke dijaspore (ZSD) Francuske,
16. Dr. Mersim Ziljkić, Fondacija “Šehidska džamija” – Plav, New York – SAD
17. Mithat Mujović, Zajednica Sandžačke dijaspore Austrije, Beč
18. Ismet Pjetrović, BKZ Amerike, New York
19. Muharem Purišić, Odbor za obilježavanje 100.godišnjice genocida nad Bošnjacima i Albancima Plava i Gusinja – New York, SAD
20. Nedžad Ćeman, Bošnjačka kulturna zajednica Belgije (BKZ), Brisel
21. Salko Rastoder, HG Sandžak Euregio-Süd, Bavarska, Njemačka
22. Beka Selimanjin, Plavsko-gusinjski “Merhamet” Njamačka, Lennestadt
23. Sead Lekpek, Humanitarno udruženje „Promjene“, Amsterdam, Holandija
24. Avdo Metjahić, Association of Bosniaks Albany, New York – SAD
25. Europav. Gesellschafts-Politische Bildungsgemeinschaft, Anne Adolphs-Njemačka
26. Hasan Mustajbašić, Forum mladih Sandžaka, Njemačka
27. Mersid Brčvak, HG Sandžak Euregio-Nord, Sjeverna Rajna-Westfalija, Njemačka
28. Izet Osmanović, Bihor-Petnica, Cirih, Švajcarska
29. Sahit Kandić, Bošnjačka kulturna zajednica Kosova, Vitomirica, Kosovo
30. Dino Gegić, Bošnjački Kulturni Centar, Aachen, Njemačka
31. Alija Sijarić, Cooperation Luxembourg Montenegro, Luksemburg
32. Enes Karišik, Unija mladih aktivista – UMA, Luksemburg
33. Prof. dr. Bisera Suljić-Boškailo, književnica, Ingolstadt, Njemačka
34. Šefka Begović-Ličina, književnica, Sarajevo, BiH
35. Faiz Softić, književnik, Luksemburg
36. Sulejman Aličković, etnolog, Luksemburg
37. Mehmed Meša Brničanin, likovni umjetnik, Sandžak, Srbija
38. Murat Hadžibulić, preduzetnik, Frankfurt , SR Njemačka