Izjava Instituta za istraživanje genocida Kanada povodom antibosanskih napada na pravosudne institucije države Bosne i Hercegovine povodom oslobađajuće prvostepene presude Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću
Sud Bosne i Hercegovine izrekao je oslobađajuću prvostepenu presudu ratnom komandantu Armije Republike Bosne i Hercegovine u Srebrenici Naseru Oriću i pripadniku Armije Republike Bosne i Hercegovine Sabahudinu Muhiću za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na području Bratunca i Srebrenice 1992. godine. Kao naučno istraživačka institucija Odluku Suda Bosne i Hercegovine smatramo dosljednom jer Tužilaštvo nije imalo dokaza da su optuženi pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine počinili zločine koji im se stavljaju na teret. Zalažemo se za vladavinu prava u Bosni i Hercegovini što je ključni preduvjet za evroatlanski put. Smatramo da se trebaju poštovati sudske odluke i pravosudne institucije. Antibosanski pozivi da se napuste institucije na državnom nivou su neodgovorni, duboko antidržavni, i nisu u interesu istine i pravde. Imperativ mira trijumfovaće nad interesima agresije i genocida samo ako afirmišemo principe pravednosti i istine. Živimo u periodu u kom se Bosna i Hercegovina nalazi pred sudbonosnom odlukom o izboru sopstvenog trajnog političkog, evropskog opredjeljenja. Krupnu ulogu u ishodu te odluke imaće stav prema istini o zločinima i pravdi za žrtve tih zločina.
Udruženi napadi iz Srbije i entiteta Republike Srpske povodom oslobađajuće presude Naseru Oriću i prijetnje ukidanju Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine su nastavak kontinuiteta antibosanske kampanje. Nosiocima antibosanske politike poručujemo da priznanje genocida u Bosni i Hercegovini, kao jedinog genocida koji je izvršen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, predstavlja temelj pomirenja u Bosni i Hercegovini i regionu, temelj bolje zajedničke budućnosti bosanskohercegovačkog društva i države i temelj evroatlanskih integracija Bosne i Hercegovine. Negiranje historijskih činjenica, koje su i sudskim presudama i političkim odlukama potvrđene, može rezultirati novim genocidom. Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema bolje budućnosti. Kakvu budućnost možemo očekivati bez pravde i istine? Kakvu budućnost možemo očekivati kada pravosuđe Srbije i pored potpisanog protokola o saradnji s bosanskohercegovačkim pravosudnim institucijama krši dogovore. Zločinci koji su odgovorni za agresiju i genocid na Bosnu i Hercegovinu se slobodno šetaju po Srbiji.
Onima koji negiraju odluke sudova bilo bi bolje da se suoče s istinom, kako bi i njihova djeca imala sigurniju, bolju budućnost. Jer bolja budućnost zasnovana na istini i pravdi nema alternative. Zalaganje za istinu i pravdu i borba za pravnu bosanskohercegovačku državu ostaju naše aktivnosti u kojima definitivno nećemo računati na sve one koji ponižavaju istinu i pravdu, te dehumaniziraju žrtve. Mlade generacije ćemo učiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, vrijednostima ideje Bosne i bosanskog duha, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji raznih političkih establišmenata u Bosni i Hercegovini.
Želimo se posebno osvrnuti na još jednu u nizu skandaloznih antibosanskih izjava Mladena Ivanića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, plačenog da brani interese države, a ne da vodi antibosansku kampanju, koji navedenu oslobađajuću prvostepenu presudu Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću smatra velikim udarom na bosanskohercegovačku državnost. Izjavu Mladena Ivanića u emisiji Pošteno Federalne TV smatramo velikim udarom na istinu i pravdu, poniženjem žrtava agresije i genocida, još jednim u nizu negiranja bosanskohercegovačkih državnih institucija. Poručujemo Ivaniću i Dodiku da je Međunarodni sud pravde dokazao, jedan od tri presuđena slučaja genocida u svijetu, da je entitet Republika Srpska nastala na genocidu i da kao takva ne može da opstane. Apsurd je da u isto vreme tvorevina koja je to uradila i dalje postoji, da njen politički establišment više od dvadeset godina antibosanskom politikom i kampanjom pokušava srušiti državu na račun velikodržavnog projekta “Velika Srbija”.
Mladenu Ivaniću koji izriče teške riječi i optužbe na račun institucija države Bosne i Hercegovine svrsishodnije bi bilo da iskreno prizna odluke internacionalnih i nacionalnih sudova, da prihvati naučne i sudski utvrđene činjenice o agresiji i genocidu na Bosnu i Hercegovinu, da na bazi toga zatraži oprst od žrtava i izvine se žrtvama, da vodi bosansku, a ne antibosansku politiku i kampanju.
I na kraju gospodine Mladen Ivanić bosanskohercegovačka država vas uredno i vrlo visoko plaća da štitete njene interese. Prihvatanje odluka Suda Bosne i Hercegovine je jedan od najvažnijih zadata u odbrani države. Žrtve genocida imaju povijesnu dužnost pamćenja i podsjećanja na genocid, koji je nad njima počinjen. Nosioci ideologije i politike genocida, kao i izvršioci genocida, imaju historijsku odgovornost da osude ideologiju, politiku i praksu genocida i da zahtijevaju da se u tom procesu najodgovorniji primjereno kazne. Sadašnja civilizacija mora omogućiti žrtvama genocida da ostvare pravo na istinu i pravdu.
Institut za istraživanje genocida, Kanada
Odlukom Suda BiH, ratni komandant odbrane Srebrenice Naser Orić nepravomoćno je oslobođen optužbi da je 1992. godine zajedno sa Sabahudinom Muhićem ubio tri zarobljenika srpske nacionalnosti Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića. Ovo je druga oslobađajuća presuda Oriću jer je odlukom Apelacionog vijeća Tribunala u Hagu 2008. Orić oslobođen svih navoda optužnice koji su ga, prema komandnoj odgovornosti, teretili za zločine počinjene na području Srebrenice i okolnih sela od decembra 1992. do marta 1993. godine. No, prethodno je prvostepenom presudom 30. juna 2006. godine proglašen krivim i osuđen na dvije godine zatvora jer “nije preduzeo mjere da spriječi ubistva i okrutan tretman prema grupi bosanskih Srba” koji su bili zadržani u zgradi stanici policije u Srebrenici od 27. decembra 1992. do 20. marta 1993. godine. Nakon ove presude Odbrana i Tužilaštvo su uložili žalbe, te je Apelaciono vijeće ponovo pregledalo slučaj i donijelo odluku da prvostepeno Sudsko vijeće nije imalo sve neophodne dokaze da osudi Orića po komandnoj odgovornosti. Konačna bitka koju Orić dobija počinje se odigravati polovinom 2015. kada je uhapšen u Švicarskoj. Tamo se zaputio zajedno sa Ćamilom Durakovićem, tadašnjim načelnikom Srebrenice, i Hamdijom Fejzićem, potpredsjednikom Skupštine općine Srebrenica krenuo na obilježavanje genocida počinjenog nad Srebreničanima i to po potjernici Republike Srbije, zbog sumnje da je počinio ratni zločin u Srebrenici. Zbog tog hapšenja, u Sarajevu je organiziran i skup podrške Oriću na kojem se okupio veliki broj građana. Na zahtjev Tužilaštva BiH, a zbog provođenja istrage za ratne zločine, Orić je isporučen BiH. Nekoliko mjeseci kasnije, optužen je za ratni zločin – ubistva tri ratna zarobljenika srpske nacionalnosti na području Srebrenice i Bratunca. Današnjom presudom oslobođen je optužbe, a kao i uvijek, dočekao ga je narod koji je gromoglaznim aplauzom pozdravio Orića koji je i iz ove bitke izašao čistog obraza.
