“Nema razlike između holokausta i genocida u Srebrenici”
Ostaje nada za istinu o agresiji i genocidu i Bosni i Hercegovini. Ostaje nada za pravdu za žrtve tih zločina.
Institut za istraživanje genocida, Kanada ima izuzetnu čast i zadovoljstvo da informiše javnost da je svjetski cijenjen i priznat hrvatski producent jevrejskog porijekla Branko Lustig, vlasnik najprestižnijih filmskih nagrada, dobitnik dva Oskara za filmove „Šindlerova lista“ i „Gladijator“, logoraš tokom Drugog svjetskog rata u koncentracijskim logorima Auschwitz i Bergen-Belsen, postao član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida, Kanada.
Genocid u Srebrenici
“Kada sam, prošle godine, bio u glavnom gradu Bosne I Hercegovine, gdje mi je dodijeljeno Zlatno srce Sarajeva, sa suprugom Mirjanom otišao sam u Srebrenicu. Nekoliko dana ranije bila je komemoracija. Hiljade imena uklesanih na bijelom mermeru u Memorijalnom centru Srebrenica podsjetilo me je na logoraške dane. Srebrenica se može ubrojiti u red strahota kakve su bile u Aušvicu, Bergen Belzenu i drugim koncentracionim logorima tokom Drugog svjetskog rata. Nikakva kazna ne može biti dovoljna počiniteljima da ispaštaju za zla koja su tamo počinjena”. Branko Lustig
Genocidu u Srebrenici i genocid u Prijedoru
“Ja gdje god mogu govorim o Srebrenici. Na mene je ostavila jako veliki utisak kad sam bio tamo. Gledajući ovo sve što se dešava u Hagu i imajući svoju kćer koja je bila u Hagu, učestvovala u suđenju kao pravnik, ja ne mogu da shvatim da se to dešava i mislim da je država ta koja bi se morala boriti da se to tumači svaki dan. Mi smo u Zagrebu nosili čak i one bijele trake za Prijedor i nosimo male cvjetiće za Sreberenicu. Što se mene tiče, ja činim najviše što mogu. Ja znam da se dogodilo, ja sam bio tamo, ja sam vidio, prema tomu ja ne mogu čak ni da shvatim da ima ljudi koji kažu da se nije dogodilo” Branko Lustig o genocidu u Bosni i Hercegovini.
Kultura paćenja
“Tvrdim da se u Srebrenici desio genocid. Međutim, uspomena na taj događaj ne treba biti samo bijeli zid s ispisanim imenima. Treba pričati djeci i ljudima o tome kako se ne bi zaboravilo, ali ni ponovilo. Prestali smo govoriti o Jasenovcu i za više od 50 godina desilo se isto u Bosni i Hercegovini. To su strašne stvari. Teško se sjećati genocida, ali i ne sjećati. Ako se ne sjećamo, desit će se priča kao sa Srebrenicom, a, ako se sjećamo, preživljavamo opet strašne stvari koje smo iskusili ».Branko Lustig
