Zajedničko saopćenje povodom historijske presude Internacionalnog suda, prva za ratne zločine protiv nekog šefa države
Poslije historijske presude Tayloru glavni tužilac MKTJ Serge Brammertz treba tražiti reviziju presude u postupku protiv načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića
Nakon što je Apelaciono vijeće Specijalnog suda za Sierra Leone potvrdilo presudu prema kojoj je bivši predsjednik Liberije Charles Taylor pomagao pobunjenicima u Sierra Leoneu tokom 11-godišnjeg građanskog rata, u zamjenu za stalni dotok “krvavih dijamanata”, te ga pravomoćno osudilo na 50 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, glavni haški tužilac Serge Brammertz treba tražiti reviziju presude u postupku protiv načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića. Apelaciono vijeće Haškog tribunala je 28. februara poništilo presudu kojom je Perišić proglašen krivim za pomaganje i podržavanje zločina počinjenih u Sarajevu i Srebrenici, te je, praktično, i Srbija izuzeta od bilo kakve odgovornosti za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Presuda Specijalnog suda za Sierra Leone vraća nadu. Sud je, naime, zaključio da je Taylor, inače prvi šef države poslije Drugog svjetskog rata kojeg je osudio međunarodni sud za ratne zločine, omogućio ”ključnu pomoć” pobunjenicima u Sierra Leoneu tokom građanskog rata.
Presuda Tayloru je suprotna je odluci Apelacionog vijeća (ICTY), prema kojoj je srbijanski general Momčilo Perišić oslobođen tačke optužnice za pomaganje i poticanje ratnih zločina. Podsjetimo, suci ICTY-a su zaključili da Perišić nije znatno doprinio pomaganju i poticanju zločina. Presuda zprotiv Charlesa Taylora može itekako pomoći da Haški tribunal (ICTY) poništi zaključak Theodora Merona, predsjednika Tribunala, u slučaju Momčila Perišića. Pošto se radi o drugom sudu, ova presuda itekako može biti potpomažuća sudijama i u Haškom tribunalu. Dakle, glavni tužilac Brammertz mora zatražiti reviziju presude u slučaju ‘Perišić’. On ima osnova za to, a pogotovo nakon ovakve presude Specijalnog suda za Sierra Leone. Ova presuda je faktički podržala stav Haškog tužilaštva i zastupa tu poziciju da ono što je radio Perišić predstavlja međunarodni incident, odnosno da međunarodno pravo ne poznaje tzv. konkretnu usmjerenost koju je Vijeće na čelu sa Meronom uvelo u praksu u spomenutom predmetu.